Pages

15 June 2007

Budžet

Vlada je usvojila novi i veći budžet. Nije problem sa velikom državnom potrošnjom samo to što država troši umesto da ostavi privatnim preduzetnicima da to produktivnije urade. Problem je i ugrožavanje makroekonomske stabilnosti.

Guverner Jelašić:

Rast budžetskih rashoda od 27 odsto u odnosu na prošlu godinu svakako neće doprineti makroekonomskoj stabilnosti u Srbiji, ali to ne znači automatski da se može očekivati znatno veći rast cena od projektovanih 6,5 odsto. NBS će, kako je najavio guverner Radovan Jelašić, preduzeti sve potrebne mere.

Tako je, ali mere NBS kojima se neutrališu efekti ekspanzivnog budžeta imaju i svoje druge, neželjene efekte. NBS će na ovaj ili onaj način smanjiti ponudu novca (povećanjem referentne kamatne stope ili prodajom zapisa), ali to onda dovodi i do povećanja kamata. Otuda visoke kamatne stope, za privredu, za kupovinu stanova ili potrošnju. Dalje, smanjenje ponude dinara, zajedno sa povećanjem kamata, dovodi do rasta kursa dinara, što onda stvara problem izvoznicima. Dobro je što će NBS sprečiti inflaciju, ali tek da se zna da budžetski deficit nije besplatan.

Samo strategija Srbiju spasava

Nabrojane su ovde -- nisam znao da ih ima ovoliko. Između ostalog imamo Strategiju razvoja zdravlja mladih i Strategiju razvoja obrazovanja odraslih u Republici Srbiji. A u pripremi je i još jedan biser, Nacionalna strategija za mlade. Otkud im ideja da država, kao prinudna organizacija koja ima monopol sile na određenoj teritoriji, treba da se bavi "mladima"? Zašto?

Novu upotrebu reči strategija su izmislili evropski levičarski intelektualci nakon što je originalni termin "plan" diskreditovan padom komunizma. To ne znači da su sve po definiciji loše -- recimo za Strategiju podsticanja i razvoja stranih ulaganja kažu da je najliberalniji srpski dokument od negde 1914. Ali to da se država bavi razvojem mladih i obrazovanjem starih je direktno nasleđe socijalizma. Srbija će se vremenom ekonomski manje ili više liberalizovati, ali biće mnogo teže osloboditi se ideje o državi kao vaspitačici.

Preporuka

Moram priznati da u principu ne čitam blogove na B92. Na osnovu ovo malo iskustva, čini mi se da dva bloga koja bitno odstupaju od ostale histerije su blogovi Ivana Marovića i Saše Radulovića. Ivan objavljuje tekstove na teme koje su mi uglavnom zanimljive, a Saša ima dobre stručne tekstove. Šteta što retko postuje (poslednji post od 19. marta).

Sviđa mi se i ideja da Đorđe Bobić, gradski arhitekta, preko bloga iznosi svoje ideje vezane za urbanističko uređenje nekih delova grada. Naravno, uglavnom se ne slažem sa onime što on i komentatori pričaju, ali to je već moj problem...

Da li si Srbin?

Ako nemaš bar jedan sudski proces protiv nekog iz familije nisi. To sam bar negde davno čuo, a čini mi se da je prilično tačno. Takođe može da se zaključi da u Srbiji nisi javna ličnost ukoliko nisi tužio ili bio tužen (naravno najbolje je oba) za klevetu i povredu ugleda ličnosti. Kada bi duševna bol mogla da se izvozi Mlađen Kovačević ne bi mogao da plače zbog deficita.

Koliko duševnog bola Beba ili odrastao čovek može da podnese? Ako nema ograničenja onda nema ni prevelike štete, pa bi duševna bol trebalo da se ukine kao osnov za tužakanje.

Problem je takođe što se ovakve tužbe koriste kao izgovor za gušenje slobode govora. Koliko ovi procesi koštaju poreske obveznike je posebna priča.

U Americi javne ličnosti ne mogu da tuže za klevetu (ili mogu pod jako specifičnim uslovima). Jednostavno kada su prihvatili da se bave javnim poslom, prihvatili su i činjenicu da će biti kritikovani. Ja mislim da bi to trebalo da se odnosi na sve građane bez obzira kojim se poslom bave.