Pages

05 August 2007

Sankcije

Srbija je ponovo pod sankcijama. Na telefonskoj sednici grupe amatera i neznalica koja sebe naziva vladom, Srbija je sama sebi zabranila izvoz. Srbija stalno sebi zabranjuje ili otežava uvoz (automobili, nafta, poljoprivreda), a sada kada je i izvoz zabranjen možemo reći da se radi o samo-embargu.

Odavno se na ovom blogu pribojavamo štete koju ministar Milosavljević može da nanese i sada se vidi da je strah bio opravdan. Ovo je do sada najgori potez nove vlade.

Obrazloženje je da je zbog suše došlo do nestašice hrane, pa se zabranom izvoza postiže da više hrane ostane u zemlji i po nižim cenama. Ali ako je socijalna politika cilj, onda treba voditi socijalnu politiku. Iz suficita budžeta, iz sredstava izdvojenih za NIP, može se podeliti pomoć u kešu siromašnijim građanima. Još bolje, to se može uraditi podelom markica za hranu kao što se to radi u SAD. Tako se cilj postiže uz minimum negativnih efekata. Zabranom izvoza ne postiže se cilj jer će proizvođači
-- ove godine: čuvati rezerve dokle god mogu nadajući se da će zabrana biti ukinuta;
-- sledeće godine: razmisliti o bilo kakvom većem ulaganju u poljoprivedu jer im je dosta neizvesnosti.

Još važnije, predviđam da će za 20 godina ovakve zabrane u civilizovanom svetu smatrati kršenjem ljudskih prava. Ekonomista austrijske orijentacije Walter Block je jednom predložio da se za ovakve poteze krivično odgovara.

Čiko, je l' sav ovaj lebac tvoj?

Posle toliko potrošenog papira na razne strategije povećanja izvoza vlada je donela uredbu o zabrani izvoza pšenice. Vlada samo preliva iz šupljeg u prazno. Troši poreski novac na subvencije poljoprivrednicima a njima ne dozvoljava da zarade na većoj ceni pšenice. I građani i poljoprivrednici imaju razloga da budu nezadovoljni.

Povrh toga, ministar Milosavljević nas vređa tvrdeći da to ne predstavlja ugrožavanje slobodne trgovine. Mora da je u pitanju stimulacija.

Beda ekonomije

Evo primera. Dva vodeća ekonomista raspravljaju da li ekonomski rast dovodi do rasta ili pada berze. Paul Krugman, poznatiji između njih dvojice misli da sa ekonomskim rastom cene akcija padaju.

Nisam uopšte razmišljao o ovome, jer mi se činilo normalnim ono što Boudreaux kaže, da sa rastom ekonomije raste i berza. Krugman, na pragu Nobelove nagrade i vlasnik stalne kolumne u New York Timesu se međutim ne slaže. Ali više od Krugmanove tvrdnje iznenađuje o kako osnovnim stvarima se i posle 250 ekonomije kao nauke raspravlja. Ekonomisti se danas bave svime i svačime -- crtaju matematičke modele koji liče na kvantnu fiziku, kompjuterski programiraju da bi predvideli buduće kretanje ekonomije, bave se biologijom, neurologijom i eksperimentalnom pshihologijom -- a nisu razjasnili neke osnovne ekonomske zakonitosti kao što su odnos berze i privrednog rasta. Pa im posle verujte nešto.