Pages

20 August 2007

Aleksandra, Gazda-Veljin donji veš i aneksi...

Novi obrt u aferi Ugovor za koncesiju. Gazda Velja dozvolio da se u prostorijama Vlade čita ugovor, ali ne može da se iznosi, fotokopira itd. Dodatno, ne mogu da se vide ni aneksi ugovora, koji su po svoj prilici najzanimljiviji, jer je tamo razrađena metodologija obračunavanja drumarine, kao i verovatno ono famozno slabljenje bankarskih garancija, koje bi moglo da bude i glavni razlog što se to krije (čujemo glasine da je garancija smanjena sa 150 miliona na samo 10 miliona evra).

Kad su novinari rekli Gazda-Veljinoj portparolki Aleksandri Janković da su aneksi najvažniji, i da bi oni, ako je to u redu, da ih vide, žena im odbrusila: "čovek vam da prst a vi hoćete celu šaku. Prvo: kao, ugovor je sporan - daj da vidimo ugovor, a onda, kad vidite ugovor - onda su aneksi, a posle toga - daj da vidimo donji veš ministra Ilića i premijera". Mislim, stvarno...perverznjaci...

Dakle, da sumiramo.

Korak 1. Ugovor ne može da se objavi jer se koncesionar protivi, a po ugovoru od njegove odluke zavisi da li će se objaviti. To potvrđuje i Boža Đelić.
Korak 2. Ugovor ipak može da se vidi u Vladi Srbije, ali bez aneksa.
Korak 3 Isti ugovor koji može da se vidi u Gazda-Veljinoj kancelariji, ne može da se objavi na sajtu Vlade Srbije (!).
Korak 4. Gazda Velja najavljuje da će u četvrtak Vlada da glasa da li da objavi i ugovor i anekse na svom sajtu.

Mala logička vežba: dajemo novinarima ugovor za koji smo do pre dva dana složno tvrdili da ne možemo da ga damo jer nam koncesionari brane. Ali, nikako fotokopirati, iznositi iz Vlade ili tražiti da se objavi na sajtu, ili tražiti anekse (možda koncesionari zapravo brane samo fotokopiranje i čitanje sa sajta, a ne i čitanje sa papira u Vladi? Saznaćemo kad vidimo anekse...).

Nagradno pitanje za vas:
Šta tačno koncesionar zabranjuje:
a) čitanje celog ugovora, sa aneksima, makar i u Vladi
b) čitanje i fotokopiranje, tj iznošenje iz Gazda-Veljine kancelarije oba.
c) puko čitanje samo aneksa (u Vladi, na sajtu, bilo gde)
d) čitanje i fotokopiranje samo aneksa
e) objavljivanje na sajtu Vlade i ugovora i aneksa
f) objavljivanje na istom sajtu samo aneksa

Ja ne znam odgovor, javite se vi...

Radna mesta

Donacije za podsticaj direktnog investiranju u Srbiju do sada je dobila 31 firma, što je omogućilo otvaranje više od 7.500 radnih mesta, izjavila je danas državna sekretarka u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja Jasna Matić. Ona je precizirala da je ukupno je podeljeno 15,5 miliona evra obezbeđenih iz Nacionalnog investicionoga plana...

Reductio ad absurdum je najlakši način da se pokaže da je ovo besmislica. Ako to važi za 7.500 radnih mesta, zašto ne uradimo isto za svih 750.000? Zašto da ne iskorenimo nezaposlenost jednim potezom? Zato što bi onda bilo jasno da za to neko mora i da plati. Kada se dovede do logičke krajnosti, jasno je da je ova inicijativa gora od prelivanja iz šupljeg u prazno - ona proizvodi čist gubitak. Kada bi samo neki novinar postavljao neugodna pitanja na Vladinim konferencijama za štampu.

Preduzetnici i mentori

Zabavljaju me ovakvi tekstovi. Direktor Agencije za mala i srednja preduzeća, koja sada daje nekakve kredite mladima sa novim idejama, kaže:
Do sada se već preko 2.000 mladih interesovalo i njihove ideje su sjajne. Bilo je ideja za proizvodnju leda, pravljenja metli za izvoz, komercijalnu izradu narodnih nošnji... Jasno je da mladi imaju odlične zamisli, ali im treba pomoć da započnu posao.

Otkud, Dejane, znaš da su te ideje sjajne? Jedino što možeš reći je da su interesantne. Da su sjajne, do sada bi ih neko sprovodio i lepo zarađivao na njima, a ne bi molio državu za pomoć. Svaka biznis ideja kojoj je potrebna pomoć van tržišta je po definiciji loša ideja.

Ovo je još bolje -- političari će preduzetnicima bukvalno dodeljivati mentore:
Svi koji budu podneli zahtev za kredit imaće priliku da prođu obuku u Agenciji. Svima kojima krediti budu odobreni dodelićemo mentore - konsultante, tako da uspeju da prebrode prvih par kritičnih godina, a onda ih prepuštamo da se snalaze na tržištu.

Stiglitz u svom elementu

Joe Stiglitz je pronašao novi neoboriv razlog zašto slobodna trgovina ne valja, tj. zašto bi je trebalo ograničiti: "da bi se spasila planeta" od Amerike. Treba, veli nobelovac, "uvesti porez na proizvode iz Amerike" jer se oni proizvode uz veliku potrošnju energije!

Ako ovome dodamo da je već opšte poznato da treba oporezovati i ocariniti dodatno kineske proizvode jer se neekološki prave, a i kapitalisti tlače jadne radnike bez adekvatnog sindikalnog zakonodavstva, pa onda proizvode iz Malezije i Indonezije gde jadna deca šiju lopte za Nike i otimaju hleb nasušni zapadnim sindikalnim radnicima, i šećer iz Afrike jer dampinški smanjuje prihode šećernih koncerna u Evropi - shvatamo da svi putevi vode u Rim, i da gdegod zagrebemo istina se nameće sama po sebi. Razni su razlozi, ali zaključak je uvek isti - protekcija je mala i treba je uvećati.

Samo treba staviti tačku na "i" - postaviti Stiglitza recimo na čelo MMF ili Svetske Banke da sa ekipom stručnjaka definiše "optimalne carinske i poreske stope" za ceo svet.