Pages

09 December 2007

Moja teorija preduzetništva

Je neoklasična. U neoklasičnom ekonomskom modelu ustvari i nema preduzetništva. Za one koji su imali kurs iz mikroekonomije ili teorije cena, to je model savršene konkurencije. Ekonomija je stalno u ravnoteži, jer su sve mogućnosti za promenu iscrpljene. Ništa ne može biti potcenjeno ili precenjeno, jer tržišne sile odmah reaguju da to isprave.

Postoji anegdota da je Stigler, neoklasičar iz Čikaga, jednom video 20$ na trotoaru, ali nije hteo da se sagne da ih uzme. Razmislio je, ovo je prometna ulica, i da je ovo stvarno 20$ neko bi ih do sada već uzeo. Ne mogu se pare tek tako vući po ulici a da ih niko ne uzme. Ko zna šta je to što liči na novčanicu.

Lako se vidi da je ova teorija pogrešna. Ali bar ja je uvek instinktivno kupim, jer kad čujem za neku biznis inicijativu, ne mogu da verujem da može da radi. Tipičan odgovor je: hm, ako je to toliko pametno, kako to da ga niko do sada nije uradio? To ne može da radi, jer kad bi radilo, već bi postojalo. U oba slučaja nemaš tu šta da tražiš.

Verovatno vas ima još koji ovako razmišljate, i to je najbolji način da nikada ne uđete ni u kakav biznis.

Ali ja bar u teoriji znam koja je teorija ispravna: austrijska. Izrael Kirzner, austrijanac (ne i Austrijanac), vidi tržište kao proces gde neravnoteže stalno postoje. Preduzetnik je neko ko sve pažljivo posmatra i otkriva te neravnoteže. Ako vidi neku razliku u ceni, on reaguje da tu razliku ispravi (ne da bi je ispravio nego da bi zaradio). Tržište prema tome nije "savršeno". I ne može biti savršeno ili nesavršeno, jer je tržište samo proces, proces otkrivanja prilika za razmenu. Da bi ovaj proces nesmetano radio najbolje je ne ometati ga. Nije nam potrebna teorija o "savršenosti" tržišta, jer ona nije ni tačna, ni korisna. Tržište treba shvatiti kao proces otkrivanja neravnoteža i njihovog ispravljanja.