Pages

10 January 2008

Uspesi državnog obrazovanja u Evropi

"Economic growth imposes a hectic form of life, producing overwork, stress, nervous depression, cardiovascular disease and, according to some, even the development of cancer,”.

Ako mislite da je ovo odlomak iz neke levičarske brošure, ili citat nekog antiglobalističkog piskarala poput Naomi Klajn ili Arundati Roj jako grešite. Ovo je odlomak iz trotomne studije "Istorija XX veka" koja se u Francuskoj koristi kao zvanični udžbenik iz koga tamošnji đaci, između ostalog, pripremaju već generacijama i prijemne ispite za fakultet. Udžbenik naziva kapitalizam "brutalnim", "divljačkim", "neoliberalnim" ili "američkim". Da bi se dalje obrazovali, đacima se savetuje da konsultuju sajt poluterorističke grupe ATTAC, čiji se doprinos razumevanju savremenog društva sastoji u vandalskom uništavanju genetički modifikovanih useva i demoliranju MC Donalds restorana. Revelova dijagnoza je, čini mi se, još jednom potvrđena.

Po nalazima sledećeg teksta u Nemačkoj je situacija slična, samo što je tamo naglasak na pohvalama nemačkom korporativističkom i "samoupravljačkom" sistemu. Đaci su izloženi pravoj orgiji antikapitalističke indoktrinacije; po pravilu, država je dobri čika koji rešava sve probleme, a preduzetnik je predstavljen kao pohlepni matorac sa cigarom i čašom viskija (nedostupnih radničkoj klasi) koji otima od radnika, a uz sve to uključen u pedofiliju preko interneta, korišćenje dečjeg rada i slične užase. Posebno je zanimljivo kako nemački udžbenici vide rešenje problema nezaposlenosti: "instead of describing how companies might create jobs, the section explains how those without jobs can organize into self-help groups and join weekly anti-reform protests “in the tradition of the East German Monday demonstrations” (which in 1989 helped topple the communist dictatorship)." Dakle, rešenje problema nezaposlenosti su političke demonstracije.

Ja mislim da boljeg argumenta protiv državnog obrazovanja od ovoga nema.

Pošteni nalazač

Pogledajte priču iz Blica. Radnik aerodroma našao je torbicu sa 4400 evra i pasošima i vratio ih vlasniku. Vlasnik Milun Ilić kaže:

Imao sam neverovatnu sreću što je torbicu pronašao baš Ivan... Sutra smo se videli, zahvalio sam mu se i dao 100 evra. Znam da je pravilo da se pronalazaču da 10 odsto, ali trenutno nisam imao više - ističe Ilić i dodaje da će se Ivanu naknadno odužiti.

Dođem ti. Što još uvek nije strašno, nećemo komentarisati škrtost samu po sebi. Ali evo šta još kaže Milun -- on se zalaže da se Ivan ipak nekako nagradi:

Ivana treba nagraditi
Miluna i Sanju posebno je dirnula skromnost i poštenje mladića, koji ništa nije tražio za uzvrat niti se pohvalio nadređenima. Ilići kažu da su pokušali da kontaktiraju upravu aerodroma kako bi im skrenuli pažnju na Ivanove kvalitete i tešku situaciju u kojoj se on i njegova majka nalaze. Nažalost, niko od nadležnih nije bio zainteresovan da ih sasluša.

Ja neću, ali da ga nagrade nadležni, država, društvo! I još se ljuti što ga nisu saslušali!

Ovo me je podsetilo na jednu staru kolumnu Mirjane Bobić Mojsilović koju sada ne mogu da pronađem, u kojoj ispravno pita gde su srpski donatori. Warren Buffet je prošle godine objavio da daje 85% svog bogatstva u dobrotvorne svrhe, čime je od Billa Gatesa preuzeo titulu najvećeg donatora na svetu. Jedna od posledica kraja socijalizma je i da država polako gubi socijalnu funkciju. Ali srpski milijarderi, koliko ja znam, nisu se proslavili. Izgleda da svi, poput Miluna, i dalje očekuju to ekskluzivno od države.

Suverenitet i teritorijalni integritet

Slaviša je već dao pre neki dan link na sajt Strange Maps, na kome se nalaze više nego zanimljive mape. Pogledajte recimo ovu, koja pokazuje teritoriju koju Tajvan smatra svojom.

Pored toga što zvanično smatra celu Narodnu Republiku Kinu i celu Mongoliju svojom, vlast na Tajvanu zvanično smatra da joj pripadaju i delovi još osam država (Rusije, Indije, Japana, Mjanmara, Butana, Afganistana, Pakistana i Tadžikistana), a za sve ove teritorije smatra da su "pod privremenom upravom" nekog drugog.

Najzanimljivije u celoj priči je da izgleda da, kada bi se Tajvan zvanično odrekao svih ovih teritorijalnih pretenzija, Kina bi to protumačila činom otcepljenja i objavila im rat!

I posle kažu da je problem Kosova složen.

Profitabilna vojska

Ministar odbrane Šutanovac najavljuje da će se aerodrom u Batajnici preorijentisati na civilni kargo i putnički saobraćaj. Šta reći na takvu vest? S jedne strane, dobro bi bilo da Beogradski aerodrom ima makar neku konkurenciju, pa makar i od strane druge državne firme. Sa druge strane, šta će nam još jedan državni aerodrom, kad i ovaj što imamo radi daleko ispod punog kapaciteta?

Ipak mi je najzanimljivije sledeće: "Sa druge strane, vojska bi imala prihode, koji nisu mali. Uz kvalitetan menadžment, mislim da bismo mi konkurisali aerodromu Nikola Tesla sa ozbiljnim kapacitetima."

Prvo, vojska ne treba da ima prihode. Njena uloga nije da pravi pare, nego da brani državu i troši pare iz budžeta. I to je ok. Drugo, otkud vojsci kvalitetan menadžment? Treće, da li on zaista misli da Vlada dozvolila konkurenciju između dve državne firme?

Ono što je meni bitno u celoj ovoj priči je da je ministar Šutanovac priznao da vojsci ne treba Batajnica. Pa ako im ne treba, onda neka je lepo prodaju nekome ko zna kako da upravlja aerodromom. Znači - privatizacija.

Moj omiljeni liberalni spot

Cloudbusting, Kate Bush.

Evo i reči.

I hid my yo-yo
In the garden.
I can't hide you
From the government.