Pages

22 February 2008

Vizne olakšice

Nemačka do daljnjeg ne prima zahteve za vize. Da li je to samo zato što je prostor demoliran, pa nemaju fizički gde da prime zahteve, ili je to promena politike videćemo u toku dana, nadam se.

PS. Izgleda da se ipak radi "samo" o tome što je prostor demoliran.

Doba Miltona Fridmana

Greg Mankiw upućuje na novi tekst Andreia Schleifera (o kome smo ranije pisali ovde), a koji se zove "The Age of Milton Friedman".

Ideja teksta je da predstavi osnovna kretanja u svetu od 1980. godine do danas, a Schleifer ovaj period naziva dobom Miltona Friedmana jer je tada veliki broj država širom sveta počeo da sprovodi mere koje je još od 50-ih i 60-ih zastupao Friedman.

U tekstu daje mnogo dokaza da je svet danas mnogo bolje mesto za život nego 1980. godine, po bilo kom pokazatelju da posmatrate. Takođe, a što je posebno bitno, to je tako u praktično svakom regionu, osim u podsaharskoj Africi. Dakle, celi regioni Istočne i Jugoistočne Azije, Latinske Amerike, Istočne Evrope su danas bogatiji, mortalitet među decom je niži, život je duži, ljudi su obrazovaniji, inflacija znatno niža, a porezi i carine takođe.

Ja se nadam da nismo došli do kraja "doba Miltona Fridmana". Neka potraje barem još ovoliko.

Kosovo je Srbija

Veliko događanje naroda završilo se scenama koje čak pre liče na Bejrut nego Beograd 1980-ih. Dakle, što bi rekli stari, socijalistički konobari - "šta smo ovde imali"?

Bilans: 150 povređenih osoba u Urgentnom centru, spaljena američka ambasada u kojoj je pronađeno ugljenisano telo jednog demonstranta, demolirane hrvatska, turska i belgijska ambasada, spaljen još jedan McDonalds i polupan otprilike ceo grad, od Londona do Kalemdgdana, uključujući i strane i domaće firme i prodavnice, odakle su razbojinici nosili sve, od patika i jakni do bokseva cigareta i parfema, premlaćeni razni strani novinari uključujući i ruske...

Istovremeno, američka ambasada je gorela pola sata pre nego što je došla policija i vatrogasci. Policija očigledno nije imala naređenje da aktivno rasturi divljanja razbojnika. Što meni samo govori da je ovo nasilje ne samo inspirisano od strane ministara, već i aktivno tolerisano. Ako tome dodamo da je po rečima ministra Samardžića miniranje i paljenje kontrolnih punkova na Kosovu prethodnih dana bilo "u skladu sa politikom Vlade Srbije", što će, da se ne lažmo, reći da ga je ista i organizovala (nemojte me ubeđivati da Marko Jakšić i Milan Ivanović išta rade na svoju ruku) "ugođaj" je potpun.

Jučerašnji miting na kojem su glavne zvezde bili Ivana Žigon i Nemanja Kusturica ne treba ni spominjati. Osim možda naknadne tragikomičnosti cele slike u kojoj je Koštunica valjda zamislio da će rastužiti neodlučne države koje se dvoume da li da priznaju Kosovo, slikom stotina hiljada Srba koji mirno protestuju i pale sveće u skrušenosti, da kažu: "bogati, stvarno nije u redu da ovo radimo". Sve što će neodlučni u svetu sad reći jeste: ovo su potpuni ludaci, nije ni čudo što niko ne želi s njima da živi u istoj državi. Savet bezbednosti je već osudio "napad rulje na američku ambasadu" i zatražio od srpskih vlasti da "poštuje svoje međunarodne obaveze zaštite diplomatskih objekata". Čak i Solana iz "prijateljske" Španije je osudio neke političare u Beogradu zbog njihovih izjava. Super reklama za Srbiju.

Implikacije po politiku u Srbiji: e, to me sad živo zanima, u kojem će smeru ići. Kako je neko duhovito primetio, ponašanje gradskih vlasti DS koje su jutros počistile haos sa beogradskih ulica koji su iza sebe sinoć ostavili patrioti, dobro odslikava generalnu poziciju DS-a u srpskoj politici. Oni samo čiste smeće koje DSS napravi, i umanjuju štetu objašnjavajući okolo kako ovaj ili onaj ludak s kojim sede u Vladi, nije mislio ovo ili ono, recimo da mi podržavamo miniranje i paljenje na Kosovu, ili da baš mislimo da je demokratija u razbijanju Beograda, itd. Dokle će to moći da traje ja ne znam. Očigledno je da je u ovoj zemlji uz saglasnost DS-a i Borisa Tadića sprovodene neka vrsta državnog udara: Tomislav Nikolić koga je mislim Gligorov duhovito opisao kao "kopredsednika" juče na mitingu je promovisan u neku vrstu paralelnog ili možda jedinog predsednika. Koštunica i njegovi ministri rade sve suprotno od onog što minsitri iz DS-a pričaju da treba raditi, uključujući i otvorenu podršku divljaštvima i razbojništvima, na Kosovu i u Beogradu. Ko zapravo vlada u ovoj zemlji? Ko je predsednik Saveta za nacionalnu bezbednost? Ima li Tadić još nešto da kaže o stanju u Srbiji, osim molbe razbojnicima da se malo uzdrže? Da li se Tadićevo LJIGAVO I BESKIČMENJAČKO (ovo je upućeno onima koji su me kritikovali zbog tih izraza) aminovanje i pokrivanje ludila i besprizornosti, a zarad fotelja i upravnih odbora, proteže i dalje od odustajanja od EU, do granica građanskog rata ili bar vanrednog stanja? Ima li tu negde crvene linije?

Znate šta - ja se bojim da nema crvene linije. Ovo će prestati kad Koštunica i Nikolić reše da uvedu vanredno stanje i pohapse izdajnike i rasture defetističke medije, ili kad reše da formiraju novu Vladu (sa ili bez izbora, svejedno), opet sa sličnom ili malo modifikovanom agendom. Tadiću će samo biti saopšteno da njegovi ministri više nisu tu gde su bili do juče. I tako je pravedno da bude.

A što se tiče Kosova, mislim da je implikacija poslednjih nekoliko dana sledeća: to više nije na dnevnom redu - problem je sada Srbija.

Marks o Kosovu

Neverovatno je koliko pređeni obrazovni put utiče na to kako vidimo svet. Kao i Slaviši, meni je takođe proleteo Marksov „18. brimer“ ovih dana. Recidivi.

Ima zgodnih aforističnih delova iz "18. brimera". Na primer, poučna je ona sentenca koja kaže da se naciji i ženi nikada ne prašta momenat nesmotrenosti kada je prvi nasilnik koji je naišao uspeo da ih obeščasti...

Imam jednu vratolomnu paralelu bonapartističkih momenata istorije Francuske i srpskog slučaja. Za razliku od Slavišinog modela, moja priča počinje nešto ranije.

Ulogu Napoleona I igrao bi Tito. Napravio je jaku državu, aparat i sistem koji je ustrojio celo područje uprave, omogućio je „sankilotima“ i raznim sužnjima da nešto urade od svojih života (sociolozi bi rekli omogućena je „vertikalna mobilnost“). Bio je relativno uspešan u ustanovljenju revolucionarnih tekovina. Bio je demokratski despot sa podrškom naroda. Imao je ekstra uspešnu spoljnu politiku (mislim da u ovome Tito šiba Napoleona).

(Radi dramskog efekta preskačemo Restauraciju nakon Napoleona i Drugu republiku)

Sloba je bio Napoleon III. Maligan a tragikomičan. Neki francuski Koraks iz 1870. prikazao ga je kako tužno čeka da napusti dvor:




Čak je i Marks 1852. godine, samo godinu dana nakon državnog udara, u njemu video pajaca koji je počeo da „svoju komediju shvata kao svetsku istoriju“... Bio je The Wannabe Napoleon, zato Marks datum dolaska Napoleona III označava kao "18.brimer" - datum kada je "pravi" Napoleon I napravio državni udar 1799. Dakle, tragikomičan lik. Forsirao diskurs „obnove i izgradnje“. Upadao u megalomanske i neracionalne projekte (Osmanova rekonstrukcija Pariza). Omogućio uspon tajkuna. Bio katastrofalan u spoljnoj politici. Sve je radio naopako u proceni snaga na međunarodnoj sceni. Gubio ratove. Još gori demagog od svog starijeg istoimenog rođaka. Koristio demokratsku zavesu izbora i odobravanja neukog naroda kao opravdanje za svoju politiku.

Gde smo sada mi? Nakon Sedana, izgubljenog francusko-pruskog rata i upokojenog Napoleona III, mi smo u nekoj Trećoj republici. Jedino što je naš gubitak Alzasa i Lorene došao 8 godina kasnije. Ko je kriv za gubitak? Malo slatki piglet sa gornje slike, malo rastuća nastajuća nemačka nacija koja je imala pretenzije da proširi svoje "teritorijalno telo", iako je oblast bila pod francuskom suverenošću vekovima. I konačno, uticao je odnos snaga i preferencije ostalih posmatrača i "dobronamernih" arbitara...

Nadam se da smo bar preskočili fazu Pariske komune. Ili je to bilo sinoć?

Nakon očaja i mirenja sa porazom, doći će nestabilne vlade, smenjivaće se rojalisti, radikali, oportunisti. Biće i opasnih demagoga (Boulanger) koji hvataju na sentiš bolnih rana koje je zadao Bizmark Francuskoj i pozivaju na rat. Biće korupcijskih skandala.

Uprkos svemu, stvari će ipak ići nabolje. Nastupiće čak i Belle époque...

Bajka se završava tako što su Alzas i Lorena vraćeni Francuskoj...mislim čak dva puta.

Pouka je da istorija nije ni tragedija ni komedija. Više liči na sitcom. Trajne su samo prave vrednosti: Osmanov Pariz, podzemna stanica kod Vuka i Delta City.