Pages

12 April 2008

BBC

Najnoviji u nizu skandala vezanih za BBC.

Priča je sledeća. Novinar, pozivajući se na šefa Svetske meteorološke organizacije i druge naučnike, napiše na vebsajtu BBC-ja da "temperatura nije porasla od 1998 do danas, i da to neke navodi da sumnjaju u teoriji o globalnom zagrevanju". Ali, odmah dobije pismo od nekog ekološkog aktiviste (zapravo aktivistkinje), koji traži da promeni priču jer naglašavanjem kako nema globalnog zagrevanja ide na ruku skepticima. Novinar prvo odbija, a onda, posle pretnje da će drugarica aktivistkinja angažovati i svoje ostale drugare i povesti kampanju protiv novinara koja će ga " prikazati u negativnom svetlu", on pristaje, i menja tekst. I tako, umesto citirane rečenice da temperatura nije porasla i da neki stoga sumnjaju u zvaničnu verziju, na sajtu BBC-ja je stajalo da će se zagrevanje nastaviti i uskoro prevazići rekordnu 1998 godinu, kao posledica stakleničkog zagrevanja od strane čoveka!

Prosto tako, bez notiranja da je tekst zapravo promenjen, tj apdejtovan. Novinar je pod pritiskom eko-frikova potpuno promenio priču, a onda pokušao da sakrije ovu brljotinu, tako što nije promenio sat i minut u kome je tekst objavljen na njegovom zaglavlju. Ispalo je da su u jednom istom trenutku na sajtu BBC objavljena dva različita teksta pod istim naslovom!. Ali, email prepiska novinara "Rogera" i eko-aktivistkinje "Joe" je nekakao procurela u javnost i eto, pokušaj zataškavanja cenzure je propao, te smo dobili još jednu sliku o dičnom BBC-ju. Koji je naravno odbio da komentariše "incident".

Zamislite da neki novinar promeni priču pod pritiskom Big Oil lobija, ili nekog konzervativnog think-tanka. Kakva bi tu halabuka nastala!

Pada mi na pamet jedna od najstarijih priča o cenzuri na BBC. Vinston Čerčil nije mogao 1930-ih godina da se uopšte pojavi na BBC jer su ga smatrali "ratnim huškačem". Sada ekološki fanatici uređuju internet sajt kuće, i cenzurišu vesti koje im se ne sviđaju, uz saglasnost uredništva. Divni plodovi javnog vlasništva nad medijima komunikacije.

Tek da nešto kažu

  • Tadić: EPS se nikada neće privatizovati jer Srbiji trebaju jake državne kompanije.
  • Đilas: PKB se neće privatizovati dok ne skoči cena zemljišta sa druge strane Dunava.
  • Velja: Povećati plate geometrima
  • Nikolić: Radikali će zaposliti sve građane

Nagradno pitanje

Otvaraću im vrata susednih država da razvijaju svoje kompanije... ali moraju da se poštuju pravila igre - nema dizanja cena do beskonačnosti, imaće konkurenciju, neće moći za male pare da kupuju vredno zemljište.

Koliko je gluposti predsednik Tadić uspeo da spakuje u jednu rečenicu?

Poljoprivreda u krugu dvojke

Pošto ministarstvo nije dovoljno, grad Beograd sada daje kredite za poljoprivredu. To me podsetilo na ovu mapu koja pokazuje poljoprivredne subvencije koje dobijaju stanovnici Menhetna. Veći kružić, veća subvencija.

Simpsonovi i anoreksija

U Venecueli su zabranjeni Simpsonovi. U Francuskoj razmišljaju o donošenju zakona kojim bi se novčano kažnjavali oni koji u medijima propagiraju "ekstremnu mršavost". U oba slučaja je objašnjenje praktično isto - "zaštita omladine od lošeg uticaja".

Oduvek me je izbezumljivala želja ljudi da se petljaju u tuđe stvari. Šta bilo koga briga šta moje dete gleda na TV-u, koje novine čita i koje sajtove posećuje? To je isključivo njena i, još neko vreme, moja stvar.

Izbori u Italiji

Italija je jedina zemlja na svetu gde su izrazi 'komunisti' i 'fašisti' još uvek svakodnevno prisutni. Par (relevantnih) stranaka još uvek sebe ponosno zove komunistima, a fašisti su zvanično promenili ime ali ih tako zovu svi ostali. Izbori su sutra i prekosutra i Berluskoni vodi i po istraživanjima javnog mnjenja i na kladionicama. Kvota da on postane premijer se kreće oko 1.3, za Veltronija 3.5.

Mi bi trebalo da navijamo za Berluskonija, ali u prethodnom mandatu je bio toliko očajan da nema mnogo razloga da mu se veruje. Sada govori da će smanjiti poreze, ali govorio je to i prošli put pa ih nije smanjio, a potrošnju je povećao. Protivi se prodaji Al Italije Air Franceu i hoće da propalu kompaniju spašava subvencijama. Čak je Prodijeva vlada bila ta koja je počela neke delimične deregulacije, kao što su taksi usluge ili ukidanje posebnih dozvola za otvaranje radnji na određenim mestima (npr. frizer nije mogao da otvori radnju blizu nekog drugog frizera, sada može). A uostalom i Veltroni najavljuje smanjenje poreza, a pomaže mu i to što se odrekao klasičnih komunista na krajnjoj levici koji su tradicionalna prepreka deregulaciji.

Prema tome, ulog nije veliki jer ni razlike nisu velike i nema razloga očekivati mnogo od bilo koga. A ako jedna strana osvoji Kameru a druga Senat, možda budu prinuđeni da, kao Nemci, uđu u veliku koaliciju. Samo što se niko ne nada da bi u italijanskom slučaju to bilo stabilno. Ako se to dogodi, premijer može biti i neko treći i najzanimljivije ime koje se tu pominje je Mario Monti, ekonomista i predsednik Bocconija. Ne može se reći da je klasični liberal, ali kao ekonomista bi možda bolje razumeo problem.

Neko bi pomislio da Italija ima sve uslove da bude tržišno liberalna zemlja. Osim ukorenjenog trgovčkog i buržoaskog nasleđa iz srednjevekovnih gradova, Italija, za razliku recimo od Francuske ili Nemačke (ne i Austrije!), ima i tradiciju sjajnih ekonomista i liberalnih intelektualca. Izraženi regionalizam i lokal patriotizam bi trebalo da budu protivni jačanju države, kao i blagi prezir koji generalno imaju prema političarima. Ali očigledno da je iz nečega proizašao i taj kolektivizam koji je stvorio i komuniste i fašiste, a koji se i danas kada dođe do ekonomske politike prevodi u ekonomski patriotizam (nacionalni giganti, sprečavanje ulaska stranih banaka) i mandat državi da se meša u sve. Imam utisak da bi i tamo jedna prava liberalna stranka, kada bi je bilo, mogla lako da pokupi kajmak.