Pages

12 July 2008

Sindikalac

Toplica Spasojević, predsednik Crvene Zvezde, je u razgovoru za Vreme rekao kako sportske klubove ne treba privatizovati dok se o tome ne izjasni društvo. Dok ono ne odluči šta je najbolje. Toplica vidi sledeće probleme u privatizaciji: "Zato što je u svaki od velikih klubova utkan rad više generacija i teško je izmeriti koliko kome pripada. Koliki je doprinos bivših igrača i navijača. Mislim da bi pored svega društvo više trebalo da se pozabavi stanjem u sportu jer on pomaže ozdravljenju nacije, a mi smo sada svi pomalo bolesni zbog ove tranzicije koja toliko dugo traje."

Na stranu što nas sve naziva bolesnicima koje može da izleči jedino fudbalska terapija i što želi da produži tranziciju za koju kaže da predugo traje, tvrdi da privatizacija nije jednostavan proces. Toplica je kao osnovac koji je poslednjih 20 godina sedeo na ušima pa nije čuo da se privatizacija većine firmi privodi kraju i da su gotovo svi najuspešniji evropski klubovi u privatnom vlasništvu. Proces privatizacije nije previše komplikovan. Koji deo Zvezde pripada Šekularcu a koji Šaviji je manje bitno. Moguće je da će zaposleni i bivši zaposleni dobiti neki procenat od privatizacije kao što je to bio slučaj sa ostalim preduzećima. Ne vidim tu neki poseban problem jer ga i nema.

Toplicu ne brine nedostatak društvene podrške u privatizaciji ili problem u raspodeli vlasnštva kao što tvrdi. Pravi odgovor zašto se kategorički zalaže protiv privatizacije je što želi da poreski obveznici finansiraju preduzeće koje vodi. Evo kako on to slikovito objašnjava: "Kada je reč o Zvezdi i Partizanu...neophodan je svež kapital. U sadašnjim okolnostima to je teško, ali ako se žele veliki rezultati, potreban je veliki novac. Zato je potrebno da se "društvo" više uključi u čitav proces i pomogne da se problemi rešavaju." Kada Toplica kaže pomogne on ustvari misli da taj veliki novac treba da dođe iz republičkog budžeta. Jer na kraju krajeva: "za Zvezdu i Partizan, kao nacionalno vredne klubove, potrebno je naći neko specifično rešenje." Drugim rečima, nema problema da gazduje dokle god neko drugi plaća.

Nije gazda Toplica škrt ni kada su u pitanju manji klubovi. "Na primer, u Nišu koji je veliki grad trenutno nemate gotovo nijedan sportski značajan klub – savezi i grad ili Ministarstvo sporta trebalo bi da naprave analizu šta je najpotrebnije i da pomogne klubove... da pomognu Radnički, na primer, sa milion evra da bi se napravio tim." Ako bi Zvezdu i Partizan pomagao zbog ostvarenih rezultata druge klubove bi pomagao upravo zbog onih neostvarenih. Kada Toplica planira svi dobijaju. Konačno: "Ne treba gledati na privatizaciju kao na rešenje za sportske probleme." Treba gledati u poreske obveznike koji će biti dovoljno glupi da plaćaju fine plate i bonuse fudbalerima i funkcionerima Crvene Zvezde a sve u cilju očuvanja viših nacionalnih vrednosti i svetosavlja.

Teško mi je da poverujem da je ova gomila samoupravljačkih parola potekla od jednog od naših najuspešnijih privrednika. Ako je privatizacija loša za sportske klubove onda je verovatno loša i za ostala preduzeća. Ako je argumentacija Toplice Spasojevića tačna, a nije, trebalo bi da nacionalizujemo i privatne kompanije između ostalog pošto društvo još nije dalo jasan stav o tom obliku vlasničke strukture. Mogli bi upravo da počnemo sa ITM Grupom pošto njihov vlasnik očigledno uživa u samoupravnom okruženju pa mu nacionalizacija verovatno ne bi smetala.

Cena dizela

CEVES u svojoj novoj analizi kaže da su cene goriva bez poreza, u Srbiji više nego igde u Evropi. Nisam proveravao računicu, ali mi deluje kao sasvim tačna. Za mene to uopšte nije iznenađenje. U Evropi ne postoji nijedna naftna kompanija koja je na domaćem tržištu zaštićenija nego što je to NIS u Srbiji, pa je takav rezultat sasvim očekivan.

Međutim, tema ovog posta je nešto drugo - cena dizel goriva. Dizel je oduvek u Srbiji jeftiniji od benzina. Ja sam dugo mislio da je to zato što je jeftinije napraviti dizel nego benzin - nekako mi je delovalo sasvim logično. Međutim, nisam uopšte bio u pravu - benzin bi bio jeftiniji kada poreza ne bi bilo, budući da je akciza na benzin oko 36, a na naftu oko 19 dinara, a da je razlika u maloprodajnoj ceni samo 13-14 dinara. To znači da ovakvom poreskom politikom Vlada stimuliše narod da vozi dizel vozila. Imajući u vidu da dizel motori manje troše gorivo i inače, neke moje računice su govorile da se dizel motor isplati ako se vozi više od 20-ak hiljada km godišnje. Na osnovu toga sam se lično i odlučio za dizel auto, budući da prelazim oko 30 hiljada km godišnje.

Problem je u tome što dizel motori više zagađuju nego benzinci, čak i ako benzin nije bezolovni. Poreska politika naše Vlade je da se zagađivanje realno subvencioniše. Pitanje je - zašto? Odgovor je vrlo jednostavan - zbog privrede i, pre svega, poljoprivrede - kamioni, traktori, kombajni, građevinske mašine, pretežno koriste dizel, pa je to još jedan način "pomaganja domaćoj privredi". Inače, širom Evrope, dizel je nekih 10-ak posto skuplji od benzina.