Pages

29 October 2008

Pozovi CIA za savet za ulaganje

Kada je 1951. Jacobo Arbenz pobedio na izborima u Gvatemali počeo je da sprovodi redistribuciju obradive zemlje. Ako neko ima mnogo neiskorišćene zemlje bio je prisiljen da je proda državi po ceni koju su vlasnici naveli kao vrednost u poreskim prijavama. Naravno, daleko ispod tržišne vrednosti. Američka kompanija United Fruits Company (Chiquita banane) je bila ozbiljno ugrožena. Međutim, 1954. je CIA sponzorisla vojni puč koji je Arbenza udaljio sa vlasti pod izgovorom da sarađuje sa Sovjetskim Savezom i vratio zemlju originalnim vlasnicima.

Dokoni ekonomski "forenzičari" su uporedili rast cena akcija UFCa sa datumima kada su održani sastanci na kojima je isplaniran prevrat i kada je izdato tajno predsedničko odobrenje da se akcija sprovede, pošto su ova dokumenta postala javna. Zaključak je da je par meseci pre prevrata cena akcija skočila 10% dok je posle skočila za samo još dodatnih 3,5%. Predsednik UFCa je inače bio u srodstvu sa direktorom CIAe koji je inače služio i u bordu kompanije. Iako je u pitanju bila najstrožije čuvana državna tajna insajderi nisu mogli da odole. Tržište izgleda dobro predviđa i ishode prevrata. Procenat rasta akcija preduzeća koje su imale poslovne interese na Kubi pred operacijom u Zalivu svinja su znatno manje porasle. Stoga, ako vas zanima ishod sličnih akcija ne škodi ako pratite i berzu.

Naše tajne službe, lišene mogućnosti da pristojno zarade ulaganjem u hartije od vrednosti, su morale da se snalaze.

To se nekada zvalo Omladinska zadruga

Danas:
Tek poslednjih godina počinje istinsko institucionalno uključivanje mladih u društvo, a neposredni izvršilac tog zadatka je Ministarstvo omladine i sporta. Pored nedavno usvojene Nacionalne strategije za mlade, koja tek treba da se primeni, najkonkretniji rezultat su kancelarije za mlade, kojih je do danas otvoreno ukupno 52 - 48 lokalnih i četiri regionalne. U proceduri je osnivanje još 45 lokalnih kancelarija.

Reforma pravosuđa

Tadić najavljuje reformu pravosuđa. Ustvari ništa posebno ne najavljuje nego samo kaže kako je reforma neophodna. Kaže da je nedopustivo da ima preko 4,000 predmeta koji su zastareli i da procesi traju 20 godina. Slažem se, ali on ne nudi nikakvo rešenje osim što ulaže javnu kritiku. Jedno rešenje bi bilo ograničiti trajanje sudskog procesa. Tako, da recimo imovinski spor ne može da traje duže od 3 meseca na primer. U tim sporovima koji traju 20 godina teško da ćete skupiti više od 100 sati samog suđenja. Zašto se ne bi sudilo dan za danom kao u Americi. Dokaze ili imate ili nemate, 6 meseci čekanja je bespotrebno.

Ja imam nekoliko procesa već više od pet godina pred Prvim opštinskim sudom, što me naravno ne čini ekspertom, ali je i meni laiku očigledno da je ogroman problem odlaganje suđenja zbog nepojavljivanja stranaka ili svedoka i po nekoliko puta. Zašto je problem privesti ljude ako se ne odazovu na prvi poziv? Zašto čekati par godina da bi se izdao nalog za privođenje?

Tadić me je malo razočarao jer mu je glavni primer blage kaznene politike krivično delo trgovine narkoticima. Na stranu što to ne treba da bude krivično delo na prvom mestu, jer je u pitanju kriminal bez žrtve, posebno mi smeta što Tadić relativizuje dužinu kazne. Pa tako ispada da 2 do 12 godina predstavlja blagu kaznu. Ko je proveo jednu noć u zatvoru ili bar odslužio vojsku zna da ceni svaki sat slobode, a kamoli 12 godina.

Nije loše

Marko nas stalno podseća da marže nisu isto što i profit, dok su sasvim različite od rabata. Izjava ministra trgovine Slobodana Milosavljevića je ipak osvežavajuća. Na pitanje da li je Vlada Srbije spremna da pozove trgovce da smanje marže, ministar je kazao da je spreman da on to učini, ali da je u Srbiji "stvorena fama" da su marže previsoke.

Boris Begović u Politici

Nedavno sam otkrio seriju zanimljivih tekstova Borisa Begovića objavljenih u Politici: tiču se uglavnom Vašingtonskog konsenzusa. Rekao bih da je njegovo stanovište vrlo blizu onome koje sam ja zastupao ovde, braneći vašingtonski konsezus - šta ima što ne valja u principima VK? Meni se posebno dopada njegov tekst o Stiglitzu, koji odlično ilustruje svu šupljinu predloga "nobelovca Stiglitza".

Očigledno je!

To je čest argument koji se čuje u raspravama "laika", a vezano za ekonomiju. Recimo, "vidi se iz aviona da Delta ima monopol", ili "očigledno je da gde MMF prođe tu trava ne raste", ili "očigledno je da će izvori nafte pre ili kasnije presušiti", ili "očigledno je da stanovništvo Zemlje ne može neograničeno da raste".

Prvo, o očiglednosti: očigledno je da se Sunce okreće oko Zemlje, kao što je očigledno i da je Zemlja ravna ploča. A razmislite tek o ovome: ako je obim Zemlje 40 hiljada kilometara, koliko dugačak mora da bude kanap koji bi "opasao" Zemlju na 1 metar visine od tla? Očigledno je da mora da bude dosta duži od tih 40.000 km. A, u stvari, mora da bude duži svega za 6,28 metara. A šta tek reći za činjenicu da isto važi i za Sunce (čiji je obim skoro 4,5 miliona km), odnosno da dužina kanapa koji bi opasao Sunce na 1 m od tla treba da takođe bude samo za 6,28 metara duža od tih 4,5 miliona km? Očigledno? Pa, ne baš. (za one kojima nije jasno - formula za obim je 2*r*Pi; ako poluprečnik povećate za 1 metar, obim se povećava za 2Pi metara, bez obzira na početni poluprečnik)

Poenta je da mnoge stvari koje su očigledne prosto nisu tačne.

Što se Delte tiče, nalaz ne može da se zasniva na očiglednosti. Onome ko sve kupuje u Delti je očigledno da Delta ima monopol, a onome ko kupuje samo u Merkatoru deluje sasvim očigledno da su priče o monopolu Delte čista glupost.

Što se MMF-a tiče, on radi pretežno sa problematičnim zemljama. Nekada njihovi saveti uspeju, nekada ne uspeju, ali poređenje tih zemalja sa zemljama koje nisu nikada radile sa MMF-om je glupo. Na primer, ja sam siguran da u Srbiji mnogo više umiru ljudi koji idu kod lekara, nego oni koji ne idu. Da li to znači da je očigledno da lekari ubijaju ljude? Naravno da ne, već to znači da kod lekara idu oni koji su bolesni.

Da li je očigledno da ćemo potrošiti svu naftu? Sasvim sigurno deluje da jeste: količina nafte je ograničena, a potrošnja raste. Kako uopšte može neko da tvrdi da nećemo potrošiti svu naftu? Pa, ako uzmete u obzir cene, onda uopšte nije očigledno, jer kako rezerve nafte počnu da opadaju, cena nafte će rasti, tražnja za naftom će padati, a tražnja za drugim izvorima energije će rasti. Verovatno ćemo preći na nešto drugo dosta pre nego što se nafta potroši, ali nije izvesno.

Slično važi i za stanovništvo Zemlje. Ako su resursi ograničeni, a stanovništvo raste, onda je očigledno da postoji neki limit za rast stanovništva i da je nužno nešto uraditi kako bi se sprečio preveliki rast stanovništva. Međutim, ako pretpostavite da resursi i produktivnost nisu ograničeni (što nam prethodnih 200 godina dokazuje), a da postoji i neki endogeni limit rastu stanovništva (sve razvijene zemlje su prošle kroz demografsku tranziciju), onda čak ni to nije očigledno.

Neke očigledne stvari su tačne, a neke očigledne stvari nisu tačne. Samim tim, očigledno je da zaključke ne treba zasnivati samo na tome što je nešto očigledno.