Pages

31 December 2008

Najopasniji predlog za izlazak iz krize do sada

Ekonomista Roger Farmer ima predlog za izlazak iz krize. Kaže da država, odnosno centralna banka, treba da kupuje i prodaje akcije preduzeća koje su u nekom indeksnom fondu, kao na primer S&P 500. Na taj način bi mogao da se spreča velike oscilacije u ceni odnosno naduvani baloni i potpuni slom.

Tyler Cowen se ne slaže jer smatra da bi to otvorilo dodatne probleme. Ako nešto na tržištu vredi manje od onoga koliko vlada misli da vredi, ljudi bi masovno prodavali akcije i na taj način doveli centralne banke u poziciju da drže previše deonica. Ne bi se znalo koliko te deonice zaista vrede. Posledično sve akcije preduzeća koje nisu podržane (nisu u S&P 500) bi bile manje primamljivije za ulaganje jer ne bi bilo državnog osiguranja. Takođe navodi očigledan problem interesa službenika koji bi donosili odluke.

Za mene lično je dovoljan i argument da nije posao države da ulaže u preduzeća bez obzira da li bi to moglo da ima pozitivne posledice na ekonomiju uopšte. Ovakav potez bi nas postavio na vrh klizavog brega posle čega bi teško mogli da osporimo bilo koje drugo mešanje države u privredu.

Prokopijević ubedljivo za TR 2008.

Dobitnik nagrade Tržišno rešenje 2008. je Miroslav Prokopijević dok je nagradu Netržišno rešenje 2008. osvojio Božidar Đelić. Čestitamo pobednicima.

Ukupno je bilo tačno 100 glasova sa tim da dvoje ljudi nije glasalo za TR a dvoje nije za NTR.

Rezultati TR:

Miroslav Prokopijević 33,7%
Čedomir Jovanović 17,3%
Mlađan Dinkić 13,3%
Boško Mijatović 9,2%
Boris Begović 6,1%
Radovan Jelašić 6,1%
Aleksandar Stevanović 6,1%
Ljubomir Madžar 4,1%
Vesna Pešić 4,1%

Rezultati NTR:

Božidar Đelić 19,4%
Jovan Krkobabić 17,3%
Milorad Čavić 15,3%
Jasna Matić 15,3%
Aleksandar Tijanić 10,2%
Mlađan Dinkić 8,2%
Snežana Samardžić Marković 6,1%
Radovan Jelašić 3,1%
Gordana Dostanić 2,1%
Rasim Ljajić 2,1%
Oliver Dulić 1,0%
Dragan Marković Palma 0,0%

Miroslav Prokopijević je ubedljivo trijumfovao. Dobio je skoro duplo više glasova od Čedomira Jovanovića koji zauzima drugo mesto. Prokopijvić je kandidovan zbog liberalnog istupanja u medijima. Teško je odrediti za koji nastup tačno dobija nagradu jer je Prokopijević veoma prisutan u medijima i redovno komentariše aktuelna zbivanja. Neki od meni omiljenih njegovih tekstova ove godine je analiza svetske krize i posebno posledice koje ta kriza može imati na Srbiju kao i serija tekstova o inflaciji.

Božidar Đelić je osvojio ovu neslavnu pobedu tesnim rezultatom sa samo dva glasa više od drugoplasiranog Jovana Krkobabića i samo četiri glasa više od Miodraga Čavića i Jasne Matić. Božidar Đelić je kandidovan zbog zahtevanja povećanja budžetskih rashoda za nauku, zagovaranja takozvanog ekonomskog patriotizma i stava protiv privatizacije berze. Kako se Đelić nije pojavljivao previše u medijima u drugoj polovini godine verujem da su mu posetioci bloga dodelili ovu nagradu kao svojevrsno priznanje za životni rad i za tradicionalno zastupanje socijalističkih stavova.

Zahvaljujemo se svim posetiocima koji su glasali i još jednom čestitamo pobednicima i obaveštavamo ih da će im nagrade biti dostavljene u toku januara.

Samuel Huntington, RIP

Vest je nekoliko dana stara, saznao sam sa zakašnjenjem. Evo lepog članka Fouda Ajamija, evo i vrlo dobar sažetak u Economistu.

Kod Huntingtona ima dosta realističnog libertarijanizma. Najviše mi se sviđa što nije naseo na vigovsko tumačenje istorije i kupio priče o nezaustavljivom progresu i neminovnom širenju liberalne demokratije u svetu. Umesto toga je početkom 1990-ih, pošto je ideološki sukob bio završen, predvideo novi, civilizacijski sukob i ispostavilo se da je bio bliže istini od većine drugih teoretičara. Današnja politička teorija počinje, kao ekonomija, od racionalnog izbora, ali kako to primeniti na razumevanje civilizacije, kao što je arapska, gde su bombaši samoubice svakodnevna pojava? Neke civilizacije ne rasuđuju na racionalnim principima, ali to se na zapadu teško shvata. Kad se elementi neracionalnosti pomešaju sa pshihologijom mase, dobijemo populaciju koju je teško razumeti i režime sa kojima ne znamo kako treba postupati. I to će da potraje dok se nešto dublje u tim civilizacijiama ne promeni. Za početak dok većina ne prestane da misli da samoubistvo radi ubistva neprijateljskih civila zaslužuje divljenje. Demokratizacija tu nije od velike pomoći, ali bi možda, i ne mislim ovo uvredljivo, neki oblik prosvetiteljstva mogao da pomogne.

Druga stvar kod Huntongtona se tiče očuvanja američkih vrednosti. Danas se smatra politički nekorektnim i pričati o tome, ali Huntington je tvrdio da je američka civilizacija zasnovana na protestantskoj etici koju ostatak sveta malo teže prihvata. Melting pot funkcioniše dok se manjina uklapa u većinu, ali sa rastom imigracije to prestaje da bude slučaj. Mislim da će se i tu ispostaviti da je bio u pravu, da će Amerila u budućnosti biti sve manje različita od ostatka sveta i to zato što je sastav imigracije drastično promenjen. Do polovine 20. veka većina imigracije je bila iz severne Evrope, a danas je ubedljivo najveći deo novih imigranata iz Južne Amerike, Indije i Kine. Tu ulazi u igru ova kulturološka razlika, koju bih ja radije posmatrao jednostavnije, kao razliku u glasačkim preferencijama. To su novi glasači, već u prvoj ili drugoj generaciji, koji kreiraju tražnju za određenim politikama u ekonomskim i drugim pitanjima. Već ove godine su na izborima glavne uloge na obe strane igrali populisti, Obama, McCain, Hilary, Huckabee. Istraživanja pokazuju da recimo Latino glasači redovno podržavaju najpopulističkije kandidate i u drugoj ili trećoj generaciji, a njihov udeo je 15% i raste. Možda oni svi u četvrtoj generaciji postanu libertarijanci, razlika nije genetska nego kulturološka, ali za sada se to ne dešava. I izgledi su da će se dešavati sve manje, jer što je udeo ove imigracije veći, to je manji efekat prihvatanja nekada dominantnih vrednosti.

Postoji jedna iluzija u Americi da institucije slobode, svojine i preduzetništva postoje zato što su ih Očevi osnivači tako osmislili. Jesu, ali one ostaju u životu ne zato što su zapisane u kamenu nego zato što ih društveno tkivo još uvek uglavnom podržava. To je danas već mnogo manje nego pre sto godina i što više ta tradicija slabi, više će se menjati i formalne institucije. Bez obzira što je imigracija čisto ekonomski dobra stvar, ja sam, kao i Huntington, pesimističan u pogledu budućnosti liberalizma i slobodnog tržišta u Americi. Sa ovom konstantnom promenom glasačkog tela, nove Obame i McCaini će biti sve verovatniji od novih Reagana.