Pages

20 January 2009

Krunisanje, javni radovi....

Dok krunisanje novog Cara/Mesije u Vašingotnu traje, mi ćemo ovde razmatrati mnogo prozaičnije i, usuđujem se reći, profanije, ovozemaljskije teme. Naime, pošto smo prethodno videli koji sve razlozi kejnzijansko ekonomsko planiranje čine ništa boljim od lenjinističkog, današnje vesti nude još jedan razlog koji ja do sada nisam pominjao.

Asociated Press javlja da će samo oko 7% od celokupnog iznosa Obaminog fiskalnog stimulusa predviđenog za infrastrukturna ulaganja biti realizovano tokom 2009 godine. Jasno, da bi se infrastrukturni radovi tog obima sproveli potrebno je uložiti ogroman napor u koncipiranje projekata, cost-benefit analizu, pravljenje i sklapanje ugovora s "izvođačima radova" i sve ostalo. To traži vreme. Drugim rečima, dok birokrati naprave plan, recesija će sama proći. Kad god da je recesija u Americi počela, skoro sva predviđanja kažu da će se ona verovatno završiti negde u drugoj polovini 2009. Dakle, ogroman deo državnih ulaganja u infrastrukturu uopšte neće biti potrošen dok recesija ne prođe sama od sebe!

Očigledan zaključak odavde je da je recesija samo vrlo loš i providan izgovor za ono što političari u Vašingtonu i njihovi novinari i intelektualci zapravo žele iz drugih razloga - dramatično povećanje državne uloge u ekonomiji, a prevashodno državne potrošnje. Recesija samo služi da se neukom narodu, zastrašenom "ekonomskim kolapsom" i "neviđenom krizom" lakše proda ekonomska agenda njudilovskog kolektivizma. Niko nije toliko glup da veruje u ekonomsku bajku o "fiskalnom stimulusu" kao leku za recesiju (koliko vidimo, čak i mainstream mediji su shvatili) . Radi se o znamenitom "nedozovljavanju da kriza prođe neiskorišćena" kako se izvoleo izraziti drug Šef Kabineta.