Pages

28 January 2009

Lobiranje

Vrlo, vrlo zanimljiva situacija oko cigara i akciza, gde je veoma teško reći ko je u pravu.

Suština je, za one kojima nije jasno, u pitanju strukture akciza na cigare - koliki će deo biti ad valorem (procentualni), a koliki specifičan. Kratak primer, za one koji ne razumeju. Pretpostavimo da postoje samo dve vrste cigara - "Krdža" i "Royal", čije su cene 10 dinara i 100 dinara. Ako je akciza isključivo ad valorem 50%, nove cene su 15 dinara i 150 dinara, što postavlja skuplje cigare u nešto lošiji položaj. A ako je specifična akciza 20 dinara, nove cene su 30 i 120 dinara, što ide više u prilog skupljih cigara (ranije ste za jednu paklicu skupih mogli da kupite ceo boks jeftinih, a sada samo četiri paklice). Ekstreman primer ovakve politike je EU gde su visoke akcize dovele do toga da se prodaju isključivo skupe, visokokvalitetne cigare.

Predlog Vlade je upravo bio da se specifični deo poveća u odnosu na ad valorem, što ide u korist proizvođača skupljih cigara a na štetu proizvođača jeftinih. Međutim, nije uopšte očigledno da država treba da vodi takvu politiku akciza, odnosno da sada treba da budemo ljuti na SPS, LSV i SVM jer su nekako radili na štetu javnog interesa. Dakle, čisto sa nekog "moralnog" stanovišta, nije jasno zašto bi draži trebali da nam budu PM, BAT i JT od Peconija. Čak i ako mi lično imamo neke simpatije, država ne bi smela da ima takve simpatije.

Što me dovodi do "dogovora" sa proizvođačima koji je, navodno, postignut. Prvo, šta ima država da se dogovara oko akcizne politike sa proizvođačima? Koliko ja znam, nijednim zakonom nije predviđena ta vrsta "konsultacija". A, ako već javno kažu da su se dogovorili sa proizvođačima (doduše, samo nekima), zašto je onda problem ako su se poslanici SPS i ostali dogovorili sa Peconijem? Koja je tačno razlika između "Ministarstvo finansija je obećalo nešto nekome" i "poslanici SPS su obećali nešto nekome"? Zašto je ovo prvo dogovor koji se mora poštovati jer u suprotnom pokazujemo da nismo ozbiljna zemlja, a ovo drugo polulegalno lobiranje?

Znači, u načelu, ja ne vidim problem sa svim ovim... Neki proizvođači su kod Vlade izlobirali nešto što njima odgovara, a neko drugi je u Skupštini izlobirao nešto što njemu odgovara.

Jedan argument, koji inače uglavnom podržavam je - "ali Vlada je to obećala stranim investitorima". Problem je što BAT, PM i JT nisu više strani investitori, već domaće firme kao i svaka druga i ne uživaju nikakvu posebnu zaštitu. Dakle, dogovor sa stranim investitorom u trenutku investicije nije isto što i dogovor sa stranim investitorom 5 godina kasnije. Po meni, prvi dogovor se treba posebno poštovati, a drugi se mora poštovati samo u meri u kojoj se inače poštuju obećanja koja daju raznorazni ministri - znači, ne baš mnogo.

Dinkić u Vašingtonu

Uskoro će Kongres glasati o "stimulusu" kome Obamina administracija planira da podvrgne američku ekonomiju.

Ovde i ovde imate zanimljive preglede pojedinačnih stavki iz tog plana, odnosno na šta će sve američka vlada narednih godina potrošiti preko 800 milijardi dolara para svojih poreskih obveznika. Osim činjenice da najveći deo tog paketa obuhvata povećanje izdataka, a samo manji deo smanjenje poreza, zabavno je videti i sledeeće:

- Kongres će da potroši dodatnih 600 miliona za svoj vozni park, a 3 milijarde za renoviranje federalnih zgrada!

- novih 420 miliona će se dati za ispitivanja klime a 140 miliona za razvoj klimatskih modela (jadni nezaposleni klimatski modeleri pri NASA-i kojima treba stimulus).

-2,4 milijarde na razvoj tehnologija za skladištenje CO2!

Osim ovakvih kurioziteta koji već podsećaju na Dinkića, lista stvari na koje će se povećati izdaci tokom narednih godina jasno pokazuje da je reč o korišćenju krize kao izgovora za nezabeležno povećanje federalne potrošnje (nije reč ni o kakvom "privremenom" stimulusu), čime se trajno menja ekonomski i politički pejzaž Amerike, pretvarajući je postepeno u Novu Francusku - preregulisanu, polusocijalističku banana-republiku u sred zapadnog sveta.

Heritage Fondacija i Cato Institute su kao i obično u prvim redovima odbrane od ovoga. Nova peticija koju je pokrenuo Cato protiv Obaminog fiskalnog stimulusa, sa potpisima velikog broja viđenijih ekonomista, biće danas objavljena u New York Timesu i Washington Postu. Tekst peticije:

"Notwithstanding reports that all economists are now Keynesians and that we all support a big increase in the burden of government, we do not believe that more government spending is a way to improve economic performance. More government spending by Hoover and Roosevelt did not pull the United States economy out of the Great Depression in the 1930s. More government spending did not solve Japan's "lost decade" in the 1990s. As such, it is a triumph of hope over experience to believe that more government spending will help the U.S. today. To improve the economy, policy makers should focus on reforms that remove impediments to work, saving, investment and production. Lower tax rates and a reduction in the burden of government are the best ways of using fiscal policy to boost growth".

Kao ohrabrujući znak, kokus konzervativnih republikanaca koji broji preko 100 članova u Kongresu, predložiće zakon koji je gotovo citat preporuka i mera iz gornje peticije. Iako naravno nema šansu da prođe zbog demokratske većine u oba doma, on uliva nadu da politička elita republikanske stranke nije uništena i da Obama i demokratski kongresmeni neće dugo smatrati Rush Limbaugha svojim najvećim protivnikom.