Pages

03 April 2009

Proces

Danas je policajac Nedeljko Stefanović koji me je 2003. godine pretukao u stanici policije Majke Jevrosime, osuđen prvostepenom presudom na 4 meseca zatvora uslovno na dve godine. Osuđen je za zloupotrebu službenog položaja i nanošenje telesnih povreda. Pravosnažna presuda mora da bude donešena do avgusta ove godine ili preti zastarevanje.

Pravda je spora ali dostižna nije moja omiljena deviza. Ne razumem zašto je ovaj proces trajao šest godina? U tih šest godina nijedan novi dokaz nije razmatran niti se desilo bilo šta što bi trebalo da utiče na odluku suda. Jedini razlog je nepojavljivanje optuženog na suđenju. Bio je verovatno bolestan, službeno odsutan a mnogo puta je zakazala i pošta pa nije uspeo da primi pozive. Bilo je i dana kada pretpostavljeni u policijskoj stanici potpiše poziv ali ga nekom čudnom koincidencijom okrivljeni ne primi. Ne razumem zašto se trajanje procesa ne ograniči vremenski na par meseci. Ukoliko se neko ne pojavi danas, sud može da odloži suđenje za sutra i da odmah naredi privođenje. Zakazivanjem saslušanja na svakih 3 do 6 meseci se praktično priziva zastarevanje.

Ne mislim da su sudije krive, već mislim da sistem treba da se promeni. Ne može se efikasnost zapostaviti zarad pravde, jer pravda sa 10 godina zakašnjenja i nije neka pravda. Slaviša je jednom prilikom rekao da se liberali ne zalažu za slabu državu, već za jaku državu u segmentima kojima bi trebalo da se bavi. Sprovođenje pravde je definitivno jedan od tih segmenata.

U svakom slučaju, jako sam srećan što je jedan bahati predstavnik države osuđen u prvostepenom postupku. Nadam se da će više sudske instance uspeti da potvrde presudu na vreme u slučaju žalbe.

Odgovori slobode

Libertarijanski Klub Libek, o kome smo pisali ranije, je uradio poučan film Odgovori slobode o libertarijanizmu. Film su prikazali u LDP-u, pričali su o aktivnostima organizacije na Studiu B, a planiraju i prezentaciju na FPN-u. Njihov sajt je od danas i u preporučenim linkovima Tržišnog rešenja.

Fasizam u svojoj epohi

"Trying to handle the crisis, ... government nationalized the holdings of large banks which had accrued significant industrial securities. The government also issued new securities to provide a source of credit for the banks and began enlisting the help of various cartels…. The government offered recognition and support to these organizations in exchange for promises that they would manipulate prices in accordance with government priorities. A number of mixed entities were formed… whose purpose it was to bring together representatives of the government and of the major businesses.… This economic model based on a partnership between government and business was soon extended to the political sphere, in what came to be known as corporatism.… They began to impose significant tariffs and other trade barriers.… Various banking and industrial companies were financially supported by the state.… The national leader created the New Governmental Entity….which soon controlled 20% of the nation's industry through government-linked companies.… The national leader also adopted a Keynesian policy of government spending on public works to stimulate the economy.… Public works spending tripled to overtake defense spending as the largest item of government expenditure."

Ako mislite da je ovo opis Amerike pod Obamom, jako se varate. To je opis Italije pod Musolinijem, onako kako ga pruza Wikipedija (uz malo mog editovanja nekoliko imenica koje bi otkrile "prevaru").

Citat je zapravo preuzet iz pomalo zastrasujuceg clanka Il Duce, Redux, objavljenog na sajtu American Spectator. On me je podsetio na jedan raniji odlican clanak koji se sam linkovao vec, a koji se bavi istom temom - Obamom kao nekom vrstom "novog Ducea".

Libertarijansko slobodoumlje, pravo

Pre nekoliko dana sam se zalio na nedoslednost mnogih libertarijanaca u pogledu legalizacije droga. Hteli bi da budu slobodoumni, ali ne previse. Gene Heley sa libertarijanskog Cato instituta koga sam citirao iznosi "hrabar" predlog da se legalizuje marihuana u medicinske svrhe, sa komicnim obrazlozenjem da niko nema prava da se postavlja izmedju doktora i pacijenata (ali ima izmedju pojedinca i njega samog, tj njegove slobodne odluke da kupi naprimer heroin. Ili izmedju lekara i pacijenta koji bi da koriste opijum umesto marihuane:)).

Evo sad pravog libertarijanca na malo ocekivanom mestu, Univerzitetu Harvard. Profesor ekonomije na Harvardu Jeffry Miron, zalaze se za legalizaciju svih droga, od lakih do teskih: " Legalization is desirable for all drugs, not just marijuana. The health risks of marijuana are lower than those of many other drugs, but that is not the crucial issue. Much of the traffic from Mexico or Colombia is for cocaine, heroin and other drugs, while marijuana production is increasingly domestic. Legalizing only marijuana would therefore fail to achieve many benefits of broader legalization.

It is impossible to reconcile respect for individual liberty with drug prohibition. The U.S. has been at the forefront of this puritanical policy for almost a century, with disastrous consequences at home and abroad.
"

Ocigledno, dosadni profesor sa Harvarda se ne plasi, poput mladih i slobodoumnih libertarijskih aktivista, da kaze kako heroin i kokain treba legalizovati, zajedno sa marihuanom. I zato i ima krediblitet da kaze da je zabrana droga "suprotna individualnoj slobodi" ili cak ustavnim principima.

Ali, nije to najfascinantnije u njegovom clanku. Zapravo, kad procitate ceo taj clanak vidite sijaset prakticnih cost-benefit argumentata za legalizaciju teskih droga, od njihovog podsticanja nasilja, terorizma, kriminala, suzavanja gradjanskih sloboda, kontraproduktivnosti, katastrofalnih ekonomskih efekata itd. Stvar koja najvise razocarava kod "boraca za legalizaciju marihuane" nije to sto oni koriste cost-benefit analizu, a ne argument slobode, kada obrazlazu taj svoj predlog, nego sto ne primenjuju cost-benefit analizu i na teske droge (kao Miron). Umesto toga, oni precutno prihvataju konzervativni tabu vezan za ove droge.