Pages

03 September 2009

Duhoviti Bakarec

Nebojša Bakarec, u DSS-ovom newsletteru "Poruka", broj juli/avgust, kaže:

Куриозитет је да се заменик градоначелника Кркобабић јуниор (иако јуниор и он је пензионер, јер сваки Кркобабић чим се роди постаје пензионер и потпредседник нечега) већ месецима уопште не појављује на седницама Скупштине града.

Socijalizam u zdravstvu

Zaista sjajan tekst o reformi zdravstvenog sistema u Srbiji. Citati:

Sistem u kojem lekari i pacijenti mogu bez ograničenja da odlučuju o lečenju, a da sistem javne zdravstvene zaštite plati troškove svih tretmana bez obzira na cenu ili korist od datih tretmana, više nije moguć ni u bogatoj Evropi, a još manje u Srbiji.

Ili:

Međutim, iako je primena ekonomske logike u reformi zdravstvenog sistema neminovna, to građanima niko ne želi da kaže. Političari se boje gubitka izbora, lekare uglavnom ni ne interesuje ko će i kako finansirati njihove želje da bi u lečenju pacijenata primenjivali najsavremenije metode, građani već odavno zdravstvenu zaštitu zovu "besplatnom", nastojeći da izbegnu plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje kad god je to moguće, ali očekuju maksimalnu zdravstvenu zaštitu kada im je potrebna.

Ili:

Promena načina finansiranja zdravstvenih ustanova koji će se zasnivati na obimu i kvalitetu njihovog rada, koje predlaže MMF, a težnja je i Fonda zdravstvenog osiguranja, zahteva i konačno raskid sa reliktima socijalizma u Zakonu o radu i Zakonu o platama u javnim službama po kojima svi zaposleni u zdravstvu treba da imaju istu platu bez obzira na obim i kvalitet rada, a neradnika ne možete otpustiti. Ovo je i osnovni razlog što se u zdravstvu (kao i u celom javnom sektoru) u proseku nedovoljno radi, ali tako što jedan deo zaposlenih prekomerno radi, vođen isključivo sopstvenim osećanjem odgovornosti i entuzijazmom, a drugi deo malo ili nimalo jer takvo ponašanje teško može biti sankcionisano. Štaviše, nedavno se jedan direktor "drznuo" da otpusti vozača kola hitne pomoći koji je vozio u alkoholisanom stanju, ali mu je inspekcija rada po hitnom postupku naložila da ga vrati na posao.

Autor je, nećete verovati, dugogodišnja direktorka Fonda zdravstvenog osiguranja Svetlana Vukajlović.

Mala vlada

Nove partije vole malu vladu. Vrlo zanimljivo.

Prvo, Rasim Ljajić, socijaldemokrata:

Prvi predlog je mala, jeftina i efikasna vlada.

Onda, Vlajko Senić, G17 plus:

Član predsedništva G17 plus Vlajko Senić najavio je da će prioritet nove regionalne stranke, koja će biti osnovana tokom novembra, biti efikasna ekonomija, mala vlada, decentralizacija i regionalizacija Srbije.

Da li ste loša osoba?

Strane ambasade često postavljaju pitanja u formularima za vizu koja se odnose na služenje vojske, terorističke aktivnosti, ratne zločine, krivična dela i slično. Uglavnom ih razumem jer im to omogućava da kasnije zbog laganja na formularu deportuju problematične osobe. Sa druge strane upravo sam na formularu za Veliku Britaniju naišao na najzagonetnije pitanje ikada: Have you engaged in any other activities that might indicate that you may not be considered a person of good character?

Znam da je prilično grupo odgovoriti pozitivno na bilo koje pitanje u ovom delu formulara ali oko ovoga sam stvarno morao da se zamislim. Odgovor zavisi od toga ko procenjuje koje aktivnosti su moralno prihvatljive ili ne. Čak i da prihvatimo da postoje neki objektivni standardi na nivou određenih grupa (religija, etnicitet) nemoguće ih je primeniti na zemlju koja je heterogena poput Sudana jer ono što je prihvatljivo u jednom delu ne mora da bude u drugom. Ovde bi me veliki broj ljudi smatrao osobom lošeg karaktera jer pijem alkohol iako je na jugu Sudana to i zakonom dozvoljeno a i moralno prihvatljivo. Ipak ću odrično da odgovorim na ovo pitanje bez obzira što bi verovatno pao u Trenutku istine. Ovaj rizik se isplati jer je proizvod verovatnoće da budem uhvaćen i potencijalne kazne relativno nizak.


Srpski nacionalizam

Umro je Danko Popović, ne bih ni čuo da nije Miša Đurković napisao u današnjoj Politici.

Osim "Knjige o Milutinu" mislim da ništa drugo nisam pročitao, ali i da je samo to napisao, dosta je. Ne sećam se tačno kada sam čitao, ima sigurno 15-ak godina, ali mi je knjiga ostala duboko u sećanju, verovatno jedna od najboljih domaćih koje sam do tada pročitao.

Neki u toj knjizi vide srpski nacionalizam, ja vidim istoriju patnje srpskog seljaka. Koliko se ja sećam knjige (a pročitaću je ponovo) ona je kritika srpskog predratnog nacionalizma makar koliko i komunizma. Evo, par citata, našao sam sada elektronsku verziju knjige:

Idem kući i sve razmišljam o tim Slovenima. I da l' će da bude ko što učitelj reče. Teško ti, bre, da te u rat uvlače kad kome prasne ćef. Uvuku te u nešto što ne razumeš. Bogami. Slušo sam ja i otpre mloge one školce. Dođu prekoleta na ferije, pa se raspričaju o oslobođavanju svi krajeva de žive naša braća - čuješ, naša braća, a moja braća izginula zbog neke "naše braće". Kažem ti, raspričaju se pred opštinom, pred školom ili crkvom, kako-kad, pa sve ko da će neko da im pokloni ono što bi oni mogli da ištu. Sećam se jednom o Velikoj Gospojini, pred opštinom - raspričao se Velibor Rović. Onako dugačak, pripo se na jedan kamen pa veze li veze. Oslobodili smo, kaže, Makedoniju. I staru Srbiju, pobedili smo na Kumanovu i na Bregalnici, sad ćemo da se okrenemo našoj braći u Bosni, Ercegovini i u Dalmaciji.

Sve tako Velibor, ko da mi samo treba da se okrenemo, pa da se tako i ostvari ono što je on naumio.

Dobro, Velibore, a koliko će to da košta? - javi se Čedoljub Petrović, bio onda još živ. Oće li nam čeljad biti brojnija i veselija?

Čedoljub star, al ume da misli. Koju smo mi vajdu imali od dojakošnji ratovanja? - veli.

E ne radi se o vašim ambarima i koševima, štalama i torovima, o ujedinjenju se radi, - drzak, bogati, Velibor, drzak, a nema ga šaka jada, dugačak ko pritka. I bolestan. Tuberkuloza samo što ga nije načisto pojela, al eto, oće i on da određuje sudbinu zemlje i naroda.


I još jedan citat:

Ja slegnem ramenima, ne razumem srpska posla i srpsku računicu. Nisam siguran da zbog toga i ova deca treba da stradaju. Dobro - pitam ga, čovek je škole u Beču učio - beše li na svetu još kojeg naroda da je satro decu zbog države i neki krajeva i, ako beše takoga naroda, šta bi s njim, usreći li se?

Mi ovaj rat ne smemo da izgubimo, to tebi, Milutine, ne može biti jasno, to su neka viša znanja.

Kako, bre, ne smemo da izgubimo rat a smemo da izgubimo narod - mislim se. Pa jel' tako sinovče? Šta ti znači da dobiješ rat a da satreš narod?

Posle sam vido tu računicu, al dockan. Dođe vreme, trebaju ti ljudi, treba ti pamet, Srbi su ti potrebni više nego ikad, al de su, nema nji, ostali su u snežnim vejavicama. Pojela i' Albanija. Pa jel' tako? Ne niču ljudi ko pečurke. Lažu oni koji kažu da je narod ko i trava - kosiš ga, a on se podmlađuje.