Pages

09 October 2009

Ako ne bude nafte...

... nećemo imati ni problema sa Globanim zagrevanjem.

Politika danas prenosi vest da se takoreći nalazimo na kraju "petrocivilizacije", to jest civilizacije zasnovane na fosilnim gorivima.

Ako je to istina, tek onda borba protiv globalnog zagrevanja nema smisla. Poenta je u tome što u procenjenoj količini nafte u nalazištima nema dovoljno CO2 koji je potreban za generisanje katastrofičnih scenarija o globalnom zagrevanju.

Kao što sam nekada davno napisao na ovom blogu - ne treba da simultano brinete i o globalnom zagrevanju i o nestanku nafte, jer se te dve stvari međusobno isključuju. Treba da odaberete jednu omiljenu i onda brinete samo o njoj.

Breaking news

Nobelovu nagradu za mir dobio je Barak Obama!? Šta je danas, prvi april?

Dopuna:
Krajnji rok za nominacije za nagradu je 1. februar, a uža lista se pravi u februaru i martu. To znači da je Obama bio nominovan deset dana posle početka mandata, a na užu listu stavljen posle otprilike mesec i po dana rada.

Zamrznute cene

"U Sovjetskom Savezu jedan od načina za prevazilaženje kontrole cena bio je da firma uvede novi proizvod -- koji je isti kao stari proizvod samo se drugačije zove -- i onda kod komisije traži dozvolu da ga ponudi po višoj ceni. Potpuno isti metod su primenjivale i američke firme, kada su tokom II sv. rata cene bile zamrznute u SAD."

Uvek su zanimljive ove igre mačke i miša, kad se ljudi dosete da lako zaobiđu regulaciju. Isečak je iz knjige koja će tek u štampu, tako da nema linka.

Nekad i sad

Ovako su nas videli Francuzi i Britanci pre 130 godina. Lepo je da smo narod koji se predano drži tradicije.

"...beogradski trgovci su bankrot smatrali načinom da se brzo obogate. U to vreme ekonomskih teškoća, oslanjali su se na skupštinu, s velikom verovatnoćom uspeha, da će im dugovi biti oprošteni. Mađarski i nemački konzul su savetovali svoje sunarodnike da prestanu da posluju. Beograd je bio pun nerealnih trgovaca sa velikim planovima, ali je bilo relativno malo kuća sa ustanovljenom čestitošću i solventnošću.

...sumnjiva poslovna etika je obuhvatala i različite nivoe vlasti i bila isprepletana sa ksenofobijom. Savetujući britanske firme da ne učestvuju u programu izgradnje 1895. godine (koji je podrazumevao zajam od 10 miliona franaka gradu Beogradu), konzul je primetio da čak ni srpska vlada „nije imala nikakvo poverenje u sposobnost gradske vlasti da takav program sprovedu“. Upozorio je na „nesrećno odsustvo javnog morala u Srbiji“ i „jako iskušenje ka nepoštenom poslovanju“."