Pages

21 October 2009

Superfreakonomics

Nedavno je izašao nastavak Freakonomicsa, pod imenom "Superfreakonomics: Global Cooling, Patriotic Prostitutes, and Why Suicide Bombers Should Buy Life Insurance".

Knjiga je za sada izazvala dosta protesta, a naročito deo koji se bavi globalnim zagrevanjem. Inače, ne sumnjam da je knjiga odlična, prvi Freakonomics je verovatno više uradio na popularizaciji ekonomije i ekonomskog načina razmišljanja od 10 poslednjih Nobelovaca zajedno. Naravno, mnogi će reći da ekonomija i liberalizam nisu jedno te isto, ali imajući u vidu nalaze Bryana Caplana, mislim da je svaki pomak u razmišljanju stanovništva o konceptima poput oportunitetnog troška, podsticaja i komparativne prednosti u suštini dobar.

Šta Levittu i Dubneru zameraju kritičari? Pogledajte Krugmana, DeLonga (i ovde) i dijalog Baumana i Levitta. Ovde je Dubnerov odgovor.

Najzanimljivija mi je sledeća kritika Yorama Baumanna (inače poznatog kao Standup Economist):

"In my opinion this is snarky and the only purpose is to cast doubt on the current scientific consensus. This is bad."

Kako može da bude "bad" bacanje sumnje na trenutni naučni konsenzus? Nauka napreduje upravo tako što se osporavaju naučni konsenzusi. Ovakvu kritiku može da da samo vernik, a ne naučnik. Samo u religiji je kritikovanje dogme loša stvar. Možda Levitt i Dubner nisu u pravu, ali "nisi u pravu" nije isto što "ne valja da kritikuješ dogmu".