Pages

26 October 2009

Konsolidacija demokratije

Čitam ovih dana knjigu Slobodana Antonića i Dušana Pavlovića "Konsolidacija demokratskih ustanova u Srbiji posle 2000. godine" iz 2007. godine i moram priznati da sam veoma prijatno iznenađen.

Nemam sada knjigu kod sebe, tako da ne mogu ništa da citiram, ali ukratko, knjiga predstavlja veoma dobar pokušaj da se objasni šta se i zašto dešavalo u Srbiji nakon 2000. godine. Pretpostavljam da se nekima neće svideti interpretacija autora vezano za događaje u Srbiji za vreme Đinđića, ali koliko sam ja mogao da primetim, oni navode samo činjenice, a ne i svoje lične stavove.

Međutim, ono što je mene privuklo knizi je racionalan pristup politici. Autori se obilato koriste pojmovima poput "racionalni izbor", "granični troškovi i granične koristi", "oportunitetni trošak" (za ovo poslednje koriste, čini mi se, prikladniji izraz "trošak propuštene prilike"). Budući da ne poznajem domaću političku nauku, ne mogu da procenim koliko je korišćenje ekonomske metodologije i izraza uobičajeno. Koliko sam mogao da čujem, pristup u ovoj knjizi je generalno nov u srpskoj političkoj nauci i u tom smislu, čini mi se da knjiga predstavlja korak napred.

Sve u svemu, knjiga koju svakako treba pročitati.

Računica

Bogati Nemci zahtevaju veće poreze, javlja BBC.

Možda nekome izgleda kao paradoks, ali ovo je ustvari savršeno racionalno ponašanje inicijatora peticije Dietera Lehmkuhla. Dieter uvek može dati novac u dobrotvorne svrhe ili čak pokloniti budžetu. (A bio bih jako zainteresovan da vidim koliki je iznos njegovih privatnih donacija. U Americi podaci govore da demokrate, koji se politički zalažu za jednakost, daju značajno manji udeo dohotka u dobrotvorne svrhe od konzervativaca. Pogledajte ovde koliko daje Joe Biden - sve dok nije postao kandidat za potpredsednika i onda višestruko povećao, davao je nekoliko promila svog dohotka.)

Dieter, dakle, može povećati svoje privatne donacije, ali u tom slučaju, trošak donacije nosi on sam, što je neprijatno. Ako Dieter, međutim, odluči da ne poveća svoje lične donacije nego umesto toga pokrene inicijativu da se svima poveća obavezna donacija odnosno porez, najveću korist od toga ima sam Dieter kao pokretač peticije. U slučaju da peticija uspe, on će snositi samo jedan mali deo troška, platiće malo veći porez, ali je prograbio veliki deo koristi. Za jeftine pare kupio je ne samo duševni mir nego i društveni status. Što se mene tiče ovaj čovek je homo economicus.