Pages

02 December 2009

Klimagejt

Mi smo propustili da prokomentarišemo, ali Jovana Papan nije:

U međusobnoj prepisci, kako se pokazalo, naučnici su razrađivali taktike za "štimovanje" dobijenih podataka, skrivajući jedne a ističući druge, one koji se bolje uklapaju u teoriju po kojoj je globalno zagrevanje rezultat čovekovog delovanja. Takođe, međusobno su se savetovali o metodama zadržavanja tajnosti podataka na osnovu kojih su donosili zaključke i prognoze, i čak su sporazumno pristupali brisanju inkriminišućih baza podataka. Na ovaj način želeli su da prikriju činjenicu da su, manipulišući podacima, temperature iz prošlosti prikazivali nižim, a skorašnje temperature "naduvavali", pretvarajući ravne grafikone u grafikone sa krivuljama koje upadljivo rastu.

Transparentan budžet korisniji od revizora

B92:
Izveštaj Državnog revizora pokazuje da je iz budžeta za 2008. izdvojeno 57 000 dinara za kupovinu novina i časopisa princu Aleksandru Karađorđeviću.


Drago mi je da je državni revizor konačno počeo da radi, doduše sa nekih šest godina zakašnjenja. Uloga državnog revizora je da nadgleda državnu potrošnju i podnosi izveštaje parlamentu i javnosti. Danas su nas na primer obavestili koliko novca se daje Karađorđevićima za novine. Svakako korisna informacija. Međutim državni revizor će nas obaveštavati samo o slučajevima koji su njima interesantni. Trenutno i ne rade reviziju celokupne državne potrošnje.

Iako smatram da je njihova uloga korisna mislim da bi bilo daleko korisnije da vlada objavi programski budžet, odnosno da ovakvi detalji koje pominje revizor budu dostupni svima. Nažalost, kao što smo više puta do sada govorili, budžet koji nam serviraju je više nego škrt i oni su u stanju da rasipaju novac samo zato što je sve obavijeno velom tajne i niko ne zna na šta se pare troše. Ovih 57,000 dinara za novine je verovatno podvedeno pod stavku Specijalizovane usluge Ministarstva kulture što je za 2009. godinu iznosilo 1,637 milijardi dinara. Zamislite koliko tu sličnih gluposti ima. Koliko je tu Palminih žirafa, koja takođe nije nađena analizom budžeta. Dokle god država tretira budžet kao da je službena tajna dotle političare neće biti sramota da troše pare na svakakve gluposti.

Inače juče je na vladi usvojen budžet koji, čak ni ovako tajan, još nije dostupan građanima. Građani će moći da bace pogled tek kada se uradi pravno-tehnička redakcija. Ono što znamo jeste da su planirani rashodi 797,5 milijardi dinara (oko 8,5 milijardi evra). To je nominalni rast od oko 6,5% u odnosu na prošlu godinu i svakako veći nego rast BDPa. Podsećanja radi 2001. prve godine pošto je DOS preuzeo vlast ukupna izvršenja budžeta su iznosila 127,4 milijarde. Nominalno 6,3 puta manji budžet nego ovaj najnoviji. Kako je inflacija za ovaj period (2001 - 2009) iznosila oko 200% (ne mogu da nađem podatke sada) sami procenite koliki je to realni rast potrošnje.

Balkan monitor

Na sajtu www.balkan-monitor.eu se nalazi zaista mnogo korisnih i zanimljivih anketa.

Ovde možete da vidite rezime poslednje ankete, koja je nedavno sprovedena (a o delu nalaza danas izveštava i B92).

Ovde se nalazi odličan softver koji vam prikazuje razne rezultate ankete. Izaberite varijablu desno i pogledajte kako se osećaju ljudi na Balkanu. Na primer, samo 25% građana Srbije smatra da "se može napredovati ako se mnogo radi". Taj procenat je oko 40% u Makedoniji, BiH i Hrvatskoj, a preko 50% u Albaniji i na Kosovu. Ili, recimo pitanje "Da li mislite da je verovatno da uskoro dođe do formiranja Velike Albanije?", procenti za "Da" su: Kosovo 47%, Makedonija 44%, Albanija 40%.

Posebno zanimljiva je čudna razlika između toga kako ljudi kažu da žive i toga da li su spremni da napuste zemlju u kojoj žive. Konkretno, odgovori na pitanje "kako procenjujete ekonomsku situaciju u zemlji?" su direktno SUPROTNI od bilo kog objektivnog merila. Oko 35% građana Kosova kaže da je situacija "loša", dok čak 68% građana Hrvatske kaže to isto. Naravno, kako god da merite, Hrvati žive bolje od Kosovara. Ali, zanimljivo je i to da je želja za migracijom opet suprotna od onoga kako ljudi procenjuju da žive, pa je tako najviše pozitivnih odgovora da će da se iseli iz zemlje upravo u onim zemljama u kojima su ljudi najmanje nezadovoljni životom (Kosovo, Albanija).

Sve u svemu, gomila kontradiktornosti - oni koji objektivno bolje žive su nezadovoljniji, ali zato oni koji su zadovoljniji više žele da napuste svoju zemlju.

Još jedan zanimljiv nalaz je vezan za tzv. socijalni kapital, odnosno poverenje među građanima. Naime, postoji dosta dokaza da što je nivo poverenja u društvu veći, ekonomski razvoj je brži i lakši (za ekonomiste - razmišljajte o nepoverenju kao transakcionom trošku). Odgovor na pitanje "Generalno govoreći, da li mislite da se većini ljudi može verovati ili da treba biti oprezan u odnosima sa drugim ljudima?" je sledeći: "Može se verovati" kaže 23% Hrvata i 21% Kosovara, ali samo 10% Srba i Albanaca. Sa druge strane, kao pozitivni ekstremi, nalaze se skandinavske zemlje sa oko 70%.

Za kraj, dobio sam odgovor na pitanje iz posta od pre par nedelja - Srbiju bi volelo da napusti 22% građana. Pošto izgleda da bi jedan broj ljudi iz regiona voleo da živi upravo u Srbiji, pretpostavljam da se može zaključiti da je broj za "potencijalnu neto migraciju" za Srbiju između 15% i 20%.