Pages

24 March 2010

Uvođenje dodatnih izbora

Lazar je u prethodnom postu pomenuo mogućnost biranja državnog tužioca na izborima, što me je podsetilo da u Americi (a verujem i u drugim državama) ima još veoma mnogo mesta u vlasti na koje se dolazi direktnim izborom. Na primer, pored tužilaca, često se i sudije biraju na izborima. U mnogim saveznim državama i okruzima se na izborima bira i "Comptroller General", funkcija koja je otprilike analogna funkciji našeg predsednika Državne revizorske institucije.

Ja mislim da bi uvođenje još nekih direktnih izbora u Srbiji, naročito za izbor rukovodstava takvih kontrolnih službi (poput tužilaštava, revizora, možda i Republičke izborne komisije i slično) bilo pozitivno. Mislim da je sasvim jasno da nezavisnost u radu ovih tela u sadašnjem sistemu isključivo zavisi od dobre volje vlade, odnosno u percipiranoj oštroj reakciji javnosti. Meni se čini da to baš i nije neka garancija nezavisnosti.

Ali, dodatni izbori ne moraju da se ograniče na "kontrolne" funkcije. Na primer, Amerika ima i veoma specifičnu organizaciju obrazovnog sistema. Naime, u većini saveznih država postoje tzv "školski odbori", koji se biraju najčešće na nivou okruga i imaju praktično apsolutnu vlast vezano za organizaciju osnovnog i srednjeg obrazovanja i mogu da uvedu poseban porez za njegovo finansiranje. Maksimalni nivo poreza i poresku osnovicu uglavnom definiše parlament savezne države.

Ja sam često razmišljao na sledeći način (a poslednji put kada sam slušao podcast sa Donom Budroom)... Kandidat za predsednika države predstavlja "korpu" različitih državnih politika. Umesto da mogu da odaberem ekonomsku politiku jednog kandidata, a obrazovnu politiku drugog kandidata, ja sada moram da odaberem jednog kandidata iako mi se mnogo konkretnih predloga i stavova kod njega ne sviđa.

Zar ne bi bilo bolje, razmišljao sam ja, da se u Srbiji ministri biraju na izborima. Tada ne bih morao da glasam za DS samo zato što se plašim kakvu će spoljnu politiku da vodi DSS, već bih mogao, na primer, da glasam za DS-ovog kandidata za ministra spoljnih poslova, ali za DSS-ovog kandidata za, ne znam, ministra nauke ili zaštite životne sredine.

Naravno, glavni problem bi bila činjenica da bi takvoj heterogenoj vladi bilo veoma teško da donese budžet i uopšte da vodi konzistentnu politiku. Iako na prvi pogled ovaj argument deluje veoma uverljivo, kontrapitanje se samo postavlja - a sada je, kao, politika konzistentna?