Pages

22 June 2010

Jenki eksperti protiv švapske domaćice

U celoj ovoj gunguli oko grčkog kolapsa i mera kojima evropske vlade pokušavaju da ograniče štetu i spreče sličnu krizu u drugim zemljama, jedna okolnost je nekako izmakla pažnji. Naime, barem u Evropi, učenje Lorda Kejnza o borbi protiv recesije državnom potrošnjom i visokim deficitima je potpuno napušteno. Tiho, bez famfara, lovorika, panegirika njegovoj genijalnosti i gluposti liberala, sa kojima je pre godinu, godinu i po dana rehabilitovano, sada se to učenje otpravlja natrag na "smetlište istorije" gde je decnijama tavorilo. Jedna za drugom, evropske zemlje, u tišini smanjuju državnu potrošnju i povećavaju poreze da bi uravnotežile budžete i izbegle dužničku krizu, a da recesija čestito nije ni prošla. Razlog je jasan - veliko zaduživanje, enormna potrošnja i deficiti budžeta prete da drastično smanje vrednost državnih obveznica (tj mogućnost daljeg zaduživanja) i izvrše time pritisak ili ka inflaciji, ili ka potpunom slomu države blagostanja. Prvi jeretici zdravog razuma su opet Irci, koji su drastično skresali potrošnju države, uključujući smanjenja plata i otpuštanja u javnom sektoru, Grci su to još ranije morali da urade pod pritiskom ekonomskog kolapsa zbog duga, Velika Britanija takođe (mada ne zbog kolapsa), dok Nemačka priprema najveći projekat smanjenja državne potrošnje u poslednjih 40 godina. Po napisu na srpskoj stranici BBC'ja evropske vlade usvajaju naveliko ono što je Angela Merkel još ranije nazvala doktrinom švapske domaćice, što će reći, štednja i škrtost.

Naravno, "progresivna" vlada s druge strane Atlantika je vrlo nezadovoljna, misli da bi ovo moglo da "produbi recesiju", a njeni progresivni eksperti su van sebe od užasa: ima li šta opasnije, gluplje, idiotskije od mera štednje i kontrole deficita u recesiji ili tek po izlasku iz recesije? Pa za ti idioti nikad nisu čitali Kejnza, te ne znaju da smo svi mi u "zamci likvidnosti", i da je jedini lek da država besomučno troši i zadužuje se? Balansiranje budžeta u recesiji - pa zar to nije recept za Veliku Depresiju, do koje je sličnim merama doveo Herbert Huver svojevremeno?

Čudno, Amerika kao da uvek ide protiv trenda. Tradicionalno smo bili naviknuti na američke vlade koje generalno prednjače u odnosu na evropske u ekonomskom liberalizmu (uz sve ograde). Sada vidimo da je američka vlada, naprotiv, poslednji bastion ortodoksnog kejnzijanizma u svetu, koji, pod teretom dugova i deficita, napuštaju i najortodoksnije levičarske vlade u Evropi.

Promena pravila u fudbalu

Richard Epstein, poznati američki pravnik, u kolumni za Forbes poziva na promenu nekih pravila u fudbalu.

Prvi predlog se svodi na smanjivanje značaja penala, odnosno da se, po ugledu na basket, gol iz igre važi dva poena, a iz penala jedan poen. Meni ovaj argument ima logike iz barem dva razloga. Prvo, zato što penal često predstavlja zaista drakonsku kaznu za relativno mali prekršaj poput, recimo, igranja rukom na 15 metara od gola. Drugo, ovo bi smanjilo podsticaj igračima da teatralno padaju u šesnaestercu, već bi imali motiv da ostanu na nogama i probaju da postignu gol iz igre. Problem sa ovime je što se odbrambeni igrači onda podstiču da igraju rukom na gol liniji i tako smanje broj primljenih poena sa dva na jedan, ali se i to može rešiti po ugledu na basket - i u basketu postoji silazna putanja, kada sudija priznaje koš iako lopta nije prošla kroz obruč.

Drugi predlog je reformisanje sistema faulova, odnosno crvenih i žutih kartona. Epstain ispravno primećuje da se kazna za oštar start veoma razlikuje u zavisnosti od toga kada je prekršaj načinjen. Ako neko bude isključen u 10. minutu igre, klub igra sa 10 igrača celih 80 minuta. Ako je isključenje zaradio u 85. minutu, tim igra sa 10 igrača samo 5 minuta. Znači, ogromna razlika u kazni koja uopšte ne zavisi od težine prekršaja, već samo od trenutka kada je prekršaj učinjen. Epsteinov predlog je da se igrač "odstrani" sa terena samo na određeni vremenski period, u zavisnosti od težine prekršaja. Naravno, ako napravi neki baš grub start, igrač biva izbačen do kraja utakmice, ali u igru može da uđe drugi igrač nakon protoka određenog vremena.

Meni ovi predlozi veoma imaju smisla pre svega zato što bi značajno umanjili uticaj sudije. Mislim da bi sledeći sistem imao smisla:

1. Svaki faul podrazumeva isključenje igrača na 2 minuta.
2. Grub faul (ili neki drugi prekršaj, poput namernog igranja rukom), za koji bi igrač bio kažnjen žutim kartonom, se kažnjava isključivanjem igrača na 10 minuta i žutim kartonom.
3. Veoma grub faul (i sve ostalo što bi bilo kažnjeno crvenim kartonom), podrazumeva isključivanje igrača sa utakmice i mogućnost da za 20 minuta u igru uđe drugi igrač. Drugi žuti karton igrača isključuje do kraja utakmice, a novi igrač ulazi za 10 minuta.
4. Kada klub ima 3 trajno isključena igrača, svako sledeće isključenje je "trajno".

Što se poena tiče, meni se čini da značaj penala treba i dodatno smanjiti, odnosno da bude recimo 1 poen za penal, 2 za gol iz slobodnog udarca i 3 za gol iz igre.

Sa manjim brojem igrača na terenu i sa povećanim značajem gola iz igre, čini mi se da bi smo gledali lepši i zanimljiviji fudbal. Taktika "padni čim priđeš šesnaestercu jer smo dobri u skoku" bi se i dalje isplatila, ali manje nego sada.

Takođe, mislim da je vreme da umesto da se igra 45 minuta "prljavo", poluvreme lepo traje 25 ili 30 minuta, ali da se vreme zaustavlja kada lopta nije u igri.

Međutim, imajući i vidu ekstremnu konzervativnost FIFA, koja čak ne želi ni da uvede mogućnost sudiji da pogleda snimak pre nego što donese konačnu odluku, ne očekujem bilo kakve promene u pravilima.