Pages

28 December 2010

Zingales i Alessina

Ja sam ismevao pre neki dan teorije kejnzijanaca po kojima Kinezi mnogo štede i treba ih naterati da troše više tako što će država da počne da troši više. Meni je ta sekvenca zaključivanja: štednja je visoka, visoka je jer država ne finanisra zdravstvo i penzije, dakle treba povećati državnu potrošnju da bi se povećala lična potrošnja, izgledala prosto urnebesno. Ali to i nije toliko urnebesno ako uzmemo u obzir u šta sve kejnzijanci inače veruju (korisnost uragana, građenja piramida, kopanja i zatrpavanja rupa itd).

Međutim, kad free market ekonomisti izađu sa istim argumentom onda to postaje stvarno čudna stvar. Luigi Zingales sa Čikago Univerziteta (sic) i Alberto Alessina sa Harvarda, obojica sa reputacijom pro-tržišnih tipova imaju zajednički članak o Kini "Kini je potrebna lekcija Amerike" u kome ponavljaju sve moguće i nemoguće kejnzijanske i marksističke besmislice koje vam uopšte mogu pasti na pamet.

Prvo, oni veruju da je kineski trgovinski suficit ozbiljan problem koji unosi globalni imblans u svetske trgovinske odnnose. Živeo Tomica Milosavljević.

Ali, ključna poenta teksta je da preveliki "izvoz" i "premali" uvoz nisu, kako se obično veruje, proizvodi manipulacija valutom, nego, držite se za ivicu stola - prevelike štednje. Kako genijji znaju da je štednja "prevelika", a ne recimo "premala" ili tačno koliko treba?

Pošto oni nisu kejnzijanci, jel tako (Zingales je čak na stranicama Economista bio pozvan da debatuje sa Krugmanom i De Longom o kejnzijanizmu, da se pokaže raspon dozvoljene debate), oni moraju malo da nadrobe koju o pojedincu, ličnim preferencijama i slično (pre nego što krenu da sipaju kejznijanske teoreme:)). Prvo, veliki deo štednje u Kini nije lična štednja nego korporativna, a mnoge korporacije su u državnom vlasništvu, pa onda libertarijanski prigovor njihovoj mudrosti ne važi, pošto komunisti odvajaju narodu od usta da bi zaduživali Ameriku. No, ovo je neobično - očekivali bismo da državne firme pre rasipaju na plate i beneficije (kao na svugde drugde), a one u Kini pre-invesatiraju, tj štede i više nego što je "optimalno" po mišljenju naših mudraca. Iz koje teorije ovo sledi? Ako ovaj mehanizam zaista radi, onda bi trebalo nacionalizovati pola američke privrede pošto je tamo stopa štednje skoro nula.

Dalji problem je u tome što prokleti komunisti ne daju sindikatima da se organizuju što dodatno smanjuje plate, tj ličnu potrošnju, i time povećava trgovinski suficit. Iz koje sad teorije pak ovo sledi? Sindikati povećavaju realne nadnice? U to čak ni Stiglitz ne veruje.

I šlag na tortu - nema države blagostanja i treba je uvesti. Kineski komunisti treba, osim sindikalnih "prava" da uvedu i državno penziono i zdravstveno osiguranje da ljudi ne bi štedeli nego trošili više, i time povećali uvoz, i time ispravili kobni trgovinski debalans u svetskim ekonomskim odnosima. Četvrta muva koja bi istim udarcem bila ubijena je opaka ekonomska nejednakost u Kini, koja je "među najvišima u svetu" zabrinuti su naši liberalni ekonomisti, i treba je smanjiti redistribucijom:

At the same time, Chinese wages are kept low by preventing labor from organizing and limiting the flow of information. Not only does this provide an unfair advantage to Chinese producers, but it prevents Chinese workers from having the resources to buy American steaks and iPods.

A redistribution of income would benefit the Chinese people and the world alike. Income inequality in this workers’ paradise is among the highest in the developing world. In addition, some more generous social-security system -- now almost non-existent -- for Chinese families would lower their precautionary savings.


Ali varate se ako mislite da će profesori da javno kažu da Kinezi treba ozbiljnije da shvate Kejnza i zauzdaju malo taj divlji kapitalizam. Jer, kakvi bi oni free marketeers i kritičari Kejnza u Economistu onda bili; ne oni napadaju divlji kapitalizam u ime slobode pojedinca. Držite se za sto opet, glavna vratolomija sledi:

The U.S. government should stop bashing China for its currency policy, while the Federal Reserve engages in massive quantitative easing. It’s hypocritical and leaves the Chinese with an easy way to respond. Instead the U.S. should regain the high ground and lecture them on what’s best in America: freedom.

Accusing communist China of keeping workers’ salaries artificially low and not being pro-workers would embarrass the nation’s government. Learning from Reagan, we can stand on our beliefs. If we do, the Chinese wall will come down sooner than we expect.


Jasno ko dan: šta bi drugo kineski komunisti mogli da pomisle kad im pro-tržišni ekonomista iz Čikaga kaže da moraju da povećaju sindikalna prava, državnu potrošnju na penzije i zravstvo, i smanje ekonomsku nejednakost većom redistribucijom dohotka, nego da im on, u stilu Regana, preti slobodom i idealima američkog kapitalizma! Koja budala bi pomislila recimo da im profesor zapravo savetuje da uvedu više socijalizma a manje slobode? Osim što vodi siromaštvu, nejednakosti, prevelikoj štednji, eksploataciji radničke klase, kobnim trgovinskim disablansima, divlji kapitalizam takođe uništava i slobodu pojedinca i liberalne vrednosti!

Ovaj tekst Alessine i Zingalesa je verovatno najmorbidniji prilog rubrici "sačuvaj me Bože ovakvih saveznika" do sada.