Pages

17 January 2011

O inflaciji u Blic Novcu

U tekstu ispod je moj tekst o inflaciji iz najnovijeg Blic Novca. Kako se isti podlist već duže vremena ne objavljuje na netu & nisam prodao autorska prava, prenosim tekst ispod. Nisam rekao nešto posebno novo, ponešto duhovitosti sam pozajmio od drugih, ali sam podigao nivo ironije.


NIKO NEMA ŠTO SRBIN IMADE

Ima razloga da se Srbija smatra liderom na Balkanu. Na polju inflacije nema joj premca od Alpa do Crnog Mora, od Panonije do Peloponeza. Rezultati na evropskom nivou intrigiraju, večiti derbi dinara i grivne prerastao je u oštro rivalstvo za titulu najgoreg novca od Atlantika do Urala. Međutim, iako su rezultati neosporni, iako je dominacija dinara na evropskom prvenstvu u inflaciji već decenijska, nikako da se pronikne u tajnu koju krije NBS, a koju je nasledila od NBJ.
Pominjuju se mnogobrojni uzorci primata srpske škole monetarne politike. Jedni kažu da je to zbog monopola, drugi vele da inflaciju imamo zbog strukturnih problema, treći spominju priliv kapitala u godinama koje polako padaju u kolektivni zaborav, četvrti pominju cene pod kontrolom države, peti barataju svetskom cenom nafte. Neki se prisećaju zlatnih dana kada je domaća monetarna politika oborila svetske rekorde. Kako bilo, mnogo je teorija, ali ako ste posvećeni rezultatima to nije ni bitno. Srbija je lider bez premca.
Možda je i cinično pisati na ovakav način o zlu koje nas prati godinama. Međutim, najjednostavnije objašnjenje inflacije može se dati na mnogo sarkastičniji način. Obrani-okreni inflacija najviše liči na neželjenu maloletničku trudnoću – objašnjenja su mnogobrojna, suprotstavljena i emocionalna, ali je uzrok jedan i samo jedan. Isti je slučaj sa inflacijom, samo je jedna institucija odgovorna jer ne uspeva da koristeći instrumente koje ima kontroliše novčanu masu i samim time i cene svede na nivo mediokritetskih evropskih centralnih banaka. Ako je 1990-ih bilo bespredmetno upirati u centralnu banku u vreme jedne od većih organizovanih državnih pljački sopstvenih građana, danas ima razloga za to. Naime, centralna banka formalno-pravno ima punu nezavisnost i mogućnost da vodi monetarnu politiku koja bi snizila inflaciju u Srbiji. Ključno pitanje je šta je sprečava NBS da bude kao i sav kulturan centralno-bankarski svet.
Odgovor je da centralnu banku ništa ne sprečava. Ono što funkcioniše u celom svetu mora da funkcioniše u Srbiji. Ono što se ne radi u celom svetu ne treba da se radi u Srbiji. Dakle, centralna banka se stara o onome što je njena ciljna funkcija, u slučaju Srbije targetiranje inflacije. Centralna banka se ne bavi kursom, platnim bilansom, besplatnim sladoledom i drugim stvarima koje nisu njena svrha. Ako centralna banka ne može da obezbedi stabilan novac ona nema nikakvu korisnu svrhu, baš kao što nikome ne treba pekar koji pravi kiseo i gnjecav hleb, ali super komentariše setvu pšenice ili poteze komšije staklara. U najkraćem, srpsko centralno bankarstvu kao da živi u 1970-im i kao da su guverneri koji su vodili NBJ i NBS zaboravili šta su pročitali u Fridmanovim knjigama ili kao da ne žele da vide šta rade komšije.
Dakle, izgleda da nam NBS liči na tipičnu paradigmu srpske države, srpske politike, srpske kafanske priče. Omnipotentna institucija koja bi da radi sve, a na kraju ništa ne uradi kako treba. U pozadini ove lažne omnipotentnosti je svrha svake inflacije – skriveno oporezivanje sopstvenih građana. Nije nam dosta što za državu radimo 161 dan i to pod uslovom da istoj ne moramo da platimo i ponešto što se ne vidi kroz budžetske stavke, nego nam ista još zavuče ruku u džep, a da to nismo ni osetili. Jednostavno nam istopi naše ugovore, naše pare, našu budućnost. Naravno, nije to igra sa isključivo negativnom sumom jer nema smisla uzeti, a da se nekom ne da zauzvrat. Nije danas baš kao u vreme stvaranja imperija na primarnoj emisiji, ali tu je država ako nešto zaškripi.
Sve u svemu naša koza je mnogo proždrljiva. Stoga je najbolje maknuti kozu od kupusa. Za Srbiju je najrazumnije rešenje da se odrekne monetarne samostalnosti. Neće nam to potpuno otkloniti inflaciju, ali će na dugi rok biti najbolje rešenje. Sizifov je posao zidati dinar na Slaviji, kada ga zla vila politikantska ruši svake noći i tako u nedogled. Ili što bi rekao naš narod – manite se ljudi ćorava posla.

Zanimljiva advocacy kampanja rumunskog civilnog sektora

Pre desetak dana je do nas stigla zanimljiva vest iz Rumunije:

Besne veštice koriste mačije fekalije i mrtve pse kako bi bacile čini na predsednika i vladu koji ih primoravaju da plate poreze. Na oku poreznika su i proroci, koji su trebali da vide šta im se sprema.

Izuzetak koji potvrđuje pravilo

Ne pada mi na pamet nijedan idiom koji je je manje shvaćen od ovoga. Pogledajte raspravu na internetu, konkretno recimo ovde i ovde. Većina ljudi koristi ovaj idiom upravo u najglupljem mogućem kontektstu:

A: Mi smo najbolji.
B: Čekaj, a Đoka? Pa on je vaš, a loš!
A: Izuzetak koji potvrđuje pravilo.
B: Da, u pravu si. (???)

Nema mnogo veze sa ovim blogom, ali sam pomislio da bi nekome možda bilo zanimljivo da shvati o čemu se zaista radi.

Dakle, "izuzetak koji potvrđuje pravilo" neki pravnici koriste da dodatno ukažu na činjenicu da za da stvari koje nisu izuzete, važi pravilo.

Na primer, ako u zakonu piše "kazna za ubistvo je smrt, osim u slučaju samoodbrane". To znači da, ako se ubistvo nije desilo u samoodbrani, sledi smrtna kazna, bez obzira na ostale okolnosti. Argument je - "Da da je zakonodavac želeo još izuzetaka, naveo bi ih u zakonu. A činjenica da je navedena samoodbrana kao izuzetak, potvrđuje pravilo - smrtna kazna sledi za sve ostale ubice."

Dakle, "izuzetak koji porvrđuje pravilo", NIJE neki misteriozni logičko-filozofski aksiom koji od argumenta PROTIV pravi argument ZA, već se radi o relativno jednostavnom pravnom principu. Evo ovde jednog kraćeg teksta o tome.