Pages

24 January 2012

Infrastruktura i vreme

Govori se o infrastrukturi kod nas mnogo i najčešće plitko, da ne kažem tupavo. Jedan segment značaja kvalitetne infrastrukture niko ne pominje - dobra infrastruktura (koja uključuje i dobar logistički menadžment) optimizuje vreme koje jedno društvo ima na raspolaganju za produktivne aktivnosti. Ako prigradski voz u Bernu uvek polazi u 8.12h, a gradski autobus na ukrštanju sa vozom uvek čeka putnike u 8.19, da bi krenuo u 8.20 i stigao na odredište u 8.44, ne postoji mogućnost da se vreme rasipa na najgluplju i najneproduktivniju stvar, čekanje da se nešto desi u neodređenom periodu. Isto važi i za međugradske vozove i naravno, još bitnije, robni transport.

Pivo za prosperitet

Skrećem pažnju na veoma zanimljiv članak (prvi deo, drugi deo) o istoriji prohibicije i različitim načinima na koje su se pivopije dovijale da dožu do piva..

Neki su pravili svoje pivo, odatle ova pesmica:

Mother's in the kitchen, washing out the jugs; 
Sister's in the pantry, bottling the suds; 
Father's in the cellar, mixing up the hops; 
Johnny's on the porch, watching for the cops.



Postojalo je i "pivo na iglu", za one koji nisu znali sami da ga naprave:


Even when de-alcoholized according to the letter of the law, near beer was often delivered to customers with a separate package containing a portion of the raw alcohol boiled off. The drinker then squirted the alcohol back into the near beer with a syringe, thus making what was commonly called "needle beer."


Ali, izgleda da je glavni pomak ka legalizaciji bila ekonomska kriza:



As unemployment reached epidemic proportions, few could deny the obvious truth that legalizing beer would create thousands of new jobs virtually over night. At the same time, desperately-needed new government revenue would be generated in the form of beer taxes. "Beer For Prosperity" became the anti-Prohibition battle cry.

In New York City, Mayor Jimmy Walker demonstrated his support for the cause by organizing a day-long Beer Parade on May 14, 1932. An estimated 100,000 people turned out to cheer for the legalization of beer. One New Yorker in attendance, a toddler, held a sign that read, "My daddy had beer, why can't I?" Some 40,000 Detroiters held a similar event in the Motor City on the very same day. Marchers in the parade chanted "Who wants a bottle of beer?," baiting spectators to call back, "I do!"

Neki ostaci prohibicije su i danas prisutni:

Government regulation, however, did little to restrain what was perhaps Prohibition's most sinister outgrowth. The criminal groups which had made widespread disobediance possible throughout Prohibition emerged in 1933 strong, well financed and well connected. Crime was now organized, and these criminal institutions are with us still today.

Kina i iPhone

Blic prenosi priču NY Timesa o proizvodnji iPhonea u Kini. Kina proizvodi iPhone i druge proizvode Applea, Obama je uznemireno upitao Stevea Jobsa zašto je to tako, a Jobs je objasniio da Kina ima jeftinu radnu snagu i dobru organizaciju. Iz svega toga, zaključak je, Kina dobija a Amerika gubi.

Sve je to lepo ispričano, narativ je privlačan i ima smisla -- sve dok se ne pogledaju brojke.

A brojke izgledaju ovako. U vrednosti sofistifikovanih proizvoda najviše udela imaju tehnološko znanje i dizajn, najmanje prosta radna snaga. iPhone je proizvod dizajniran u Kaliforniji, koji upotrebljava delove proizvodene od strane raznih firmi od Nemačke do Južne Koreje i Tajvana. Sve se to sklapa u Kini i zbog toga na iPhonu piše "Made in China", ali vrednost koju kineska radna snaga dodaje iPhoneu je samo 1.8% njegoove ukupne vrednosti. Pogledajte grafik koji pokazuje raspodelu vrednosti radne snage, dizajna, materijala i profita u iPhoneu, originalno preuzet iz ovog rada (pdf):



Ima tu još jedna zanimljiva stvar, koja nije tema linkovanih članaka NY Timesa i Blica. Kada se iPhone iz tih raznih delova sastavi, Kina ih pošalje nazad u SAD. To se tretira kao kineski izvoz i kao američki uvoz. Tako se računovodstveno dobija da SAD ima deficit u trgovini sa Kinom u proizvodima Applea, iako ubedljivo najveći deo profita i plata ide na vlasnike i zaposlene Applea u SAD.  Sve to govori o relativnosti, možda i besmislenosti, međunarodne trgovinske statistike. Kina od svakih 100 dolara vrednosti izvoza iPhona u SAD ima tek 1.80 dolara prihoda (a i to nije čist profit nego uglavnom plate). I ovo nije izuzetak nego pravilo -- iako se brojke razlikuju, isti princip važi i za druga strana ulaganja.

Bilo bi zanimljivo izmeriti strukturu vrednosti za neke inostrane stvari proizvedene u Srbiji -- a naročito one koje dobijaju državne subvencije po zaposlenom. Ako se stvar sklapa u zemlji ne znači i da njena celokupna vrednost ostaje u zemllji. Ako se i izvozi, sama vrednost izvoza ne govori ništa o neto dodatoj vrednosti koja je stvorena ili ostaje u zemlji. A ako u račun ubacite i izdašne subvencije, moguće je i da neko strano ulaganje bude čist gubitak za zemlju i pored toga što vam povećava izvoz.