Pages

11 March 2012

Tribina o IT pravima

U centru za kulturnu dekontaminaciju 16 marta. Biće nekoliko učesnika ali vam posebno skrećem pažnju na izlaganje poznatog hrvatskog libertarijanca i teoretičara IT aktivizma Borislava Ristića, koji će dati libertarijansku kritiku same ideje intelektualne svojine.

Ovde možete naći jedan njegov raniji ogled o toj stvari. A ovde je facebook najava tribine.

Šta će biti sa Catom?

Pre nekoliko nedelja braća Charles i Fred Koch su pokrenuli pravni mehanizam za preuzimanje većinske kontrole nad upravnim odborom Cato instituta. Dvojica milijardera sada imaju 50% kontrole i osporavaju da udovica nedavno preminulog deoničara Bila Niskanena ima pravo da zadrži njegov deo (25%). Ako njihova tužba prođe, Cato institut kakvim ga znamo verovatno će prestati da postoji.

Najverovatniji razvoj događaja je da će braća pretvoriti Cato u mnogo politički aktivniji centar koji će više raditi na obaranju Obame i agresivnijem sprovođenju konvencionalne konzervativne politike. Zabrinuti libertarijanci sa svim strana već pozivaju da se "sačuva Cato Institute", a u tome im se pridružuju i levičari, od New York Timesa, do Salona i drugih.

Da li nekog ova najnovija svađa treba da brine? Ni najmanje. Cato je potpuno irelevantna beltway organizacija, koja je prošla dug put od osnivanja 1976, od strane Charles Kocha, Edwarda Crane i Murray Rothbarda (koji je i dao ime institutu i napravio od njega radikalnu libertarijansku organizaciju u početku), do organizacije čija se aktivnost danas svodi na zagovaranje gej brakova, marihuane, VATa,i "free choice" u domenu penzija (pošto su shvatali da stari termin "privatizacija" nije više dovoljno seksi). Cato je bio deo stare strategije braće Koch da preuzimanjem univerziteta poput George Masona, fondacija poput Atlasa i IHS, te think tankova kao što je Cato, proizvedu svoje libertarijaanske kadrove i infiltriraju ih u Vašington, gde bi ovi sproveli libertarijansku revoluciju iznutra. U međuvremenu je ova strategija neslavno propala - sve ove institucije su postale deo Vašingtona, kooptirane, politika je nastavila da teče istim pravcem, prestonički libertarijanci nisu postigli ništa osim lepog uhlebljivanja, mnogo otmenih koktel partija i socijalizacije u visokom društvu.

Braća Koch sada imaju novu strategiju: oslanjajući se na energiju Tea Party oni sada pokušavaju da igraju na populističku kartu. Više im ne trebaju profesori i ostali prestonički snobovi da guraju gej brakove i marihuanu kao suštinu libertarijanizma, i "iznutra" ubeđuju kongresmene, nego terenski borci koji će da ratuju sa liberalnim establišmentom oko ekonomske politike na otvorenoj sceni, obraćajući se narodu direktno. Najnovija organizacija u koju su braća mnogo para uložila zove se "Americans for Prosperity", što je znakovito jer ukazuje na to da je ekonomska komponenta ključna. Da li i ova nova strategija sama ima nekog smisla, drugo je pitanje, ali je jasno da oni napuštaju staru koja je definitivno propala.

Još jednu stvar treba imati na umu: pogrešno je smatrati ovo sukobom milijardera republikanaca i libertarijanskog istraživačkog centra. Ja mislim da je tačnije govoriti o sukobu agresivnijeg "desničarskog" populizma i ljudi koje je Murray Rothbard dobro opisao kao "low tax liberals". Pre godinu dana ja sam ovde pisao o odlasku-otpuštanju dvojice levičara koji su bili na istaknutim pozicijama u Catou - Brink Lindsaya i Will Wilkinsona. Ta dvojica su razvili takozvanu liberALtarijansku teoriju koja je zapravo značila socijaldemokratiju izraženu u maglovito libertarijanskom rečniku. Njihova ideja je bila da libertarijanci treba da prave ne samo taktičko nego i teorijsko savezništvo sa levičarima i okanu se tržišnog fundamentalizma. Nije do kraja jasno zašto su ova dvojica otpuštena, ali već tada je postojala vrlo raširena spekulacija da iza toga stoje braća Koch kao vrlo uticajni ljudi na Catou koji su bili nezadovoljni njihovim levičarenjem. Tako da ispada da su braća Koch zapravo mnogo čistiji libertarijanci od Catoida, ako izuzmemo gay, lezbo i abortus agendu.

Problem u ovoj stvari je što ni drugi vodeći ljudi na Cato nisu ništa bolji od Lindsaya i Wilkinsona, pre svih Palmer i Boaz. Nije njihova ideja bila da se ona dvojjica najure - nego su oni na to bili prisiljeni od braće Koch. Na kraju krajeva, neko je morao da angažuje onu dvojicu na prvom mestu, i morao je da ima neke razloge za to, pretpostavljam poverenje u njihove ideje i koncepcije. I ne samo da ih angažuje, nego još i da ih postavi na najodgovornija mesta (Lindsay je bio potpredsednik zadužen za research, možda najosetljivije mesto u jednom think tanku).

Stoga je moj savet - ne nasedajte na žvake o "spasavanju Catoa" od zle braće Koch: niti ima šta da se spase, niti od koga.