Pages

15 April 2012

Kako je pas pojeo globalno zagrevanje

Pre nešto više od godinu dana naišao sam na vrlo zanimljiv tekst koji je napisao penzionisani američki naučnik po imenu Edward Long. On je uzeo 50 meteoroloških stanica na teritoriji SAD koje se nalaze u divljini (nema veštačkog uticaja urbanog zagrevanja) i izračunao temperaturni trend na tim stanicama kroz 20 vek. Rezultat je bio zapanjujući - zagrevanja jedva da je bilo: 0.06 stepeni po stoleću ili 10 puta manje od zvanične IPCC cifre!

To je jasno ukazivalo da je najveći deo takozvanog globalnog zagrevanja (barem na teritoriji SAD) proizvod tzv urbanog ostrva toplote - efekta da se gradovi sa puno asfalta i betona brže zagrevaju i sporije hlade noću. Činjenica da stanica u divljini ne pokazuju skoro nikakav trend je snažno ukazivalo da nije reč o globalnom nego lokalnom, urbanom zagrevanju.

Mene je nešto drugo zaintrigiralo. Naime, ako je tačno da podaci sa površine pokazuju minimalno zagrevanje šta da radimo sa satelitima? Postoje dva nezavisna seta satelitskih podataka od kojih jedan kompiliraju Roy Spencer i John Christy, dvojica naučnika skeptičnih prema globlanom zagrevanju. Oba seta pokazuju značajno zagrevanje u atmosferi. Iznad SAD trend je oko 0.21 C po dekadi od 1979 naovamo. Ruralni trend u istom periodu, kako ga je kalkulisao E. Long, bio je jedva 0.05, dakle četiri puta manji! To naravno ne bi smelo da bude slučaj: trendovi na 4km i na površini bi trebalo da budu vrlo slični. Pošto mi se činilo da zemaljski podaci valjaju, jedina logična pretpostavka je bila da satelitski imaju neku grešku, tj da iz nekog razloga pokazuju mnogo veće zagrevanje nego što zaista postoji.

Ja sam odmah pisao Royu Spenceru i poslao mu ovu studiju, traživši od njega da proveri da nisu oni pogrešili u merenjima. Satelitski podaci se kompiliraju i kalkulišu vrlo komplikovanom tehnikom i greške su moguće. Spencer i Christy su već nekoliko puta korigovali svoje podatke kada su otkrivena neka odstupanja u orbiti satelita koja utiču na temperaturnni trend itd.

Nisam dobio nikakav odgovor od Spencera. Još gore: dva dana pošto sam mu poslao to pismo Spencer je objavio na svom blogu analizu koja je pokazivala da je zvanična IPCC analiza temperature u redu, i da se slaže sa njegovim satelitskim podacima!

Umalo nisam pao sa stolice. To je meni bio siguran znak da je Spencer isto tako korumpiran kao i ovi drugi: svestan da neki problem postoji ali da hoće po svaku cenu pre da sačuva svoj proizvod, satelitske podatke u čiju je izradu uložio 20 godina života i dobio od NASAe orden zasluga za razvoj nauke, nego da razotkrije istinu. Razočarano, u stilu srpskog seljaka posle izbora, "svi su oni isti" prihvatio sam da je to svet u kome živimo.

Ali pre nekoliko dana imam šta videti: Roy Spencer je ugledao svetlo! U seriji postova na svom blogu (ovde, ovde i ovde) on dokazuje isto ono što je Edward Long dokazao u svom amaterskom članku pre dve godine i na šta sam ga ja upozorio, a on reagovao hvaljenjem IPCC! Zagrevanje na teritoriji SAD je fikcija, stvarni trend je praktično nula! On koristi mnogo zapetljaniju metodologiju od Longovog seljačkog ali efektnog kompiliranja ruralnih stanica, ali rezultat je isti: zagrevanje postoji samo u urbanim centrima, dok u klimatskom smislu stakleničkog zagrevanja, trend je jedva nešto veći od nule, i manji od greške merenja.

I što je posebno važno, priznaje da nešto može biti pogrešno sa njegovim satelitskim podacima. Kaže (pitam se kad li je to otkrio) da su 1995 zamenili jedan satelit drugim, i da je sasvim moguće da su napravili neku grešku u kalkulacijama kada su kalibrirali novi satelit. Naime, mesečne anomalije satelitskih podataka i korigovanih, "čistih" zemaljskih se vrlo dobro slažu, samo što satelitski podaci pokazuju neobjašnjiv skok za pola stepena tokom 1995! Spencer obećava da će on i Christy analizirati podatke nanovo i pokušati da otkriju u čemu je greška.

Značaj ovog otkrića je enorman jer američke meteo stanice važe za najbolje održavane u svetu, gde se čine najveći napori da se ukloni urbani efekat. Ako je tamo, uprkos svemu, gotovo celokupni trend proizvod urbanog efekta, šta tek očekivati u Rusiji, Kini ili Africi. Neke analize koje su radili ruski naučnici pokazuju da je stvar tamo ista.

Dakle, skoro da je izvesno da globalnog zagrevanja ili uopšte nema ili je znatno manje od cifre kojom se do sada baratalo (0.15-0.20 C po dekadi od 1975 do 2011).