Pages

20 August 2012

Šerif od Notingema postao Robin Hud

Dnevnik 24 časa ima članak pod nazivom "Španija: Gradonačelnik "Robin Hud" organizovao krađu namirnica za siromašne".

Već sam ranije pisao na ovu temu, ali Robin Hud nije pljačkao bogate i davao siromašnima, on je pljačkao bogate sakupljače poreza i crkvu i vraćao pare siromašnim ljudima kojima su pare otete. Ja ne znam za primer da je Robin Hud opljačkao nekog gostioničara, trgovca, zanatliju ili kovača.

U pričama o Robinu Hudu njegov arhineprijatelj nije lokalni bogataš, nego lokalni šerif, čovek koji predstavlja državu (kralja) i u njeno ime sakuplja poreze, čuva divljač od lovokradica, bori se protiv razbojnika (u koje svrstava i Robina Huda) i slično. Danas bi ga verovatno nazvali "gradonačelnikom".

Legenda kaže i da svaki put kada nekog političara nazovu Robinom Hudom po jedno drvo u Šervudskoj šumi uvene.

Država protiv vrabaca

Jedan od komentatora na Krstićevo pismo Đilasu postavlja link na Youtube video o kineskoj kampanji protiv vrabaca 1957. godine.


Evo šta su tih dana pisale šangajske novine:

On the early morning of December 13, the citywide battle to destroy the sparrows began.  In large and small streets, red flags were waving.  On the buildings and in the courtyards, open spaces, roads and rural farm fields, there were numerous scarecrows, sentries, elementary and middle school students, government office employees, factory workers, farmers and People's Liberation Army shouting their war cries.  In the Xincheng district, they produced more than 80,000 scarecrows and more than 100,000 colorful flags overnight.  The residents of Xietu road, Xuhui distrct and Yangpu road Yulin district also produced a large number of motion scarecrows.  In the city and the outskirts, almost half of the labor force was mobilized into the anti-sparrow army.  Usually, the young people were responsible for trapping, poisoning and attacking the sparrows while the old people and the children kept sentry watch.  The factories in the city committed themselves into the war effort even as they guaranteed that they would maintain production levels.  In the parks, cemeteries and hot houses where there are fewer people around, 150 free-fire zones were set up for shooting the sparrows.  The Nanyang Girls Middle School rifle team received training in the techniques for shooting birds.  Thus the citizens fought a total war against the sparrows.  By 8pm tonight, it is estimated that a total of 194,432 sparrows have been killed.

Često me potpuno fascinira bizarnost totalitarnih režima.

Nevidljiva ruka uzvraća udarac. "Frackingom"

"Debata" oko globalnog zagrevanja, tj klimatskih promena, tj klimatskih poremećaja je pomalo zamrla, što pod utiskom odbijanja majke prirode da sarađuje sa katastrofičkim predviđanjima, što pod teretom skandala poput Climategatea koji su poprilično narušili kredbilitet proroka smaka sveta, što pod uticajem nezainteresovanosti javnog mnenja na Zapadu, a posebno u Americi, za dalje propovedi o bilo kakvom, a najmanje klimatskom, smaku sveta.

Ipak, meni se čini da je po dugoročne šanse zelenih da ovo pitanje vrate na dnevni red mnogo ubitačniji sledeći malo komentarisani fakat: od 2007 naovamo emisija CO2 u SAD stalno pada, i projekcije do kraja ove godine kažu da bi emisija trebalo da padne na nivo iz 1990 godine (u ovom trenutku je negde na nivou iz 1995)! Dakle, bez ikakvog regulatornog ograničenja, bez Kjotoa, bez klimatskih indulgencija i cele ostale mašinerije organizovane centralno-planske pljačke, SAD su smanjile emisiju opakog CO2 sa oko 6 miliona metričkih tona na jedva nešto više od 5 miliona metričkih tona! Praktično dostigle kvotu koja je bila propisana nesrećnim Kjoto protokolom. Obama se obavezao propalim Kopenhagen sporazumom da smanji emisiju 17% ispod nivoa 2005 do 20020. Već sad je Amerika dostigla Obaminu kvotu. Nismo videli nikakvo slavlje u Beloj kući. Zašto?

Odgovor je vrlo jasan i  glasi - ovo se desilo bez ikakve zasluge vlade, zapravo uprkos svemu što je vlada učnnila. Za ovaj veliki pad emisija CO2 odgovorna je stara dobra i ubitačna nevidljiva ruka slobodnog tržišta. Razlog što se gas života sve manje emituje u SAD je što elektrane na ugalj sve više izlaze iz upotrebe, a izlaze iz upotrebe jer se prirodni gas pokazuje mnogo jeftinijim od uglja. A pokazuje se jeftinijim od uglja zbog supermoderne tehnike bušenja zvane "hidrauličko lomljenje" ili od milja "fracking", koja omogućava da se dođe do neuporedivo većih rezervi prirodnog gasa nego sa starim tehnikama bušenja. Zato ponuda prirodnog gasa dramatično raste, cena pada, i ugalj postaje sve skuplji i nerentabilniji. A pošto se pri korišćenju prirodnog gasa emituju minorne količine CO2, njegova ukupna emisija dramatično pada. I zato levičari, na čelu sa američkim predsednikom, ne vole da se o ovome priča, jer je vrlo blamantno po njihovu teoriju i praksu. Njihov cilj nikad nije ni bio da se smanji emisija CO2 nego da se ona iskoristi kao izgovor za nametanje državne kontrole proizvodnje i potrošnje energije, i time indirektno stavljanje pod državnu šapu što većeg dela ekonomije i ljudskog života. Ovaj novi razvoj pokazuje ogoljeno svu totalitarnost njihovih ambicija.

I što je najbolje i za ive krugove najnepodnošljivije, ceo ovaj urnebesni, slobodno tržišni hiper-Kjoto se dešava uz povećanje potrošnje i smanjenje cene energije, dakle bez racionisanja, bez kontrole, bez centralnog planiranja ili žrtvovanja bilo koje vrste. To je potpuno nepodnošljivo. Što je najgore,  i sve druge vodeće svetske sile (osim Evropljana koji su ionako jedna umereno- klimatska banana republika) okreću se "frackingu". Najveće rezerve prirodnog gasa osim SAD, Kanade i Rusije nalaze se u Kini. I Kinezi su maksimalno "napaljeni" na fracking, već su u toku niz projekata da se počne sa ekploatacijom na veliko. I za razliku od Zapada, kod njih nema nekih "regulatornih ograničenja". Oni se bave biznisom, ne spasavanjem planete. Projekcije (po pravilu konzervativne) kažu da će oslanjanje na ovu tehniku dobijanja prirodnog gasa znatno smanjiti njegovu cenu, i kad se Kinezi i Rusi ozbiljnije uključe verovatno u brzom roku desetkovati globalnu emisiju CO2.

Ovo bi trebalo da je odlična vest za envajornmentaliste, ne? Bez po muke se nazire rešenje "problema klimatskih promena". A, ne, ne budite naivni. Na Zapadu već postoji anti-fracking lobi. Procedura je opasna, potencijalno može da zagadi vodu, zemljište, ljudsko zdarvlje i treba je ili zabraniti ili ograničiti. Kao i svaki zaista efikasan izvor energije koji povećava standard i ljudima olakšava život i ovaj je "neprijatelj životne sredine". Nuklearna energija je najbezbedniji i najčistiji oblik dobijanja energije: upravo zato je stavljena na krst i praktično zabranjena u najvećem delu sveta. Fracking je taze proizvod koji enormno brzo napreduje: zeleni zapravo nisu ni imali vremena da shvate šta ih je snašlo jer se ceo ovaj trend o kome govorim dogodio u poslednjih 4 godine; pre toga je fracking igrao marginalnu ulogu. Samo jedan podatak će to zorno posvedočiti: 2000 godine udeo uglja u emisiji CO2 u Americi je bio 52%, da bi do 2008 pao na oko 48%. A onda je za samo tri godine do 2011 sa 48% pao na 32%, dok je prirodni gas porastao na 32%! Tako da oni nisu imali vremena da razviju dovoljno snažan anti-fracking lobi. Još uvek nisu podigli dovoljnu prašinu i paniku u javnosti oko "opasnosti" koje od njega prete. Delimično i zato što se posledice ove tehnike po smanjenje CO2 još ne naglašavaju dovoljno. Ali, nemajte sumnje, u narednim godinama kad ovo pitanje postane mnogo šire komentarisano, i kad postane jasno kakvu smrtnu pretnju po ekološko-industrijski kompleks predstavlja ova nova tehnologija, treba očekivati veliku ofanzivu protiv nje, sličnu onoj protiv nuklearne energije.

Fracking je smrtna opasnost za ekološke mračnjake, fracking znači život za najsiromašnije i bolji standard i jeftiniju energiju za sve ostale. Štaviše, posledice njegovog korišćenja još jednom demonstriraju moć nevidljive ruke i spontanog razvoja društva, kao i iluzornost, jalovost i destruktivnost socijalnog inžinejringa,  i političkog upravljanja društvom. Liberali bi trebalo od frackinga da naprave "posterchild" superiornosti kapitalizma i bankrota socijalističkog planiranja.