Pages

30 October 2012

Država blagostanja u Americi

Postoje dve škola mišljenja u vezi razloga za bujanje države blagostanja. Prva kaže da je to posledica delovanja dobronamernih ali neobaveštenih ljudi koji vide društvene probleme i žele da ih reše putem države, ali zbog svog ekonomskog neznanja i levičarske ideologizovanosti proizvode suprotne efekte i zapravo pojačavaju probleme. Druga škola, kojoj ja pripadam, misli da je država blagostanja sistem socijalne kontrole koja uopšte nema za cilj da reši pitanje siromaštva nego da drži populaciju zavisnom od države i pod njenom kontrolom od kolevke pa do groba.

Evo najnovije ilustracije za moju školu mišljenja. U 2011 godini u Americi je samo na razne programe socijalne pomoći, koji NE uključuju konvencionalne sisteme penzionog i zdravstvenog osiguranja, potrošeno preko 60 000 dolara po siromašnoj porodici. Linija siromaštva je negde oko 20 000 dolara po domaćinstvu. U ovom trenutku ti izdaci za  direktnu socijalu čine 21% federalnog budžeta. Naravno, najveći deo para nikad ne stigne do siromašnih, nego ga potroši birokratija koja administrira te programe.

Jednostavno pitanje: ako je država blagostanja zaista samo nevešt ali dobronameran pokušaj iskorenjivanja siromaštva - zašto se onda ne podeli siromašnima keš u mnogo manjem iznosu od ovog a koji se sada troši? Umesto da troši 60 000 dolara na birokrate, država bi mogla da troši 10 000 ili 15 000 na siromašne. Zar je moguće da se niko od "dobronamernih" i "neobaveštenih" reformatora i humanista nije dosetio toga? Naravno da svi ovo znaju, ali se sistem nikad neće promeniti zato što cilj programa socijalne pomoći nije pomoć siromašnima nego jačanje države, politička kontrola stanovništva i kupovina glasova.