Pages

03 April 2013

Još jednom o 14-om amandmanu i libertairjanizmu

Možda će mnogi čitaoci zameriti što toliko vremena trošim na ovo pitanje, ali ono je od prvorazredne važnosti za libertarijanizam: načelno, teorijsko pitanje da li se mi možemo zadovoljiti definicijom koja kaže da je jedino važno kakve odluke "država" donosi, ili je važno ko donosi odluke, koji nivo vlasti. Ja verujem da je za očuvanje slobode pojedinca vitalno, esencijalno važno da se očuva ili izbori što je moguće veći stepen decentralizovanog odlučivanja i što više ograniči moć centralnih vlada.

Ipak, rekao bih da brojnija škola libertarijanaca gleda vrlo neprijateljski na ideju radikalne decentralizacije i više voli da zamišlja libertarijansku revoluciju kao zauzimanje poluga centralne vlasti i njihovo koriščenje da se uniformno nametnu naše preferencije svima kroz zakonodavstvo i posebno sudove. To je vizija koju ja nazivam libertarijanski centralizmom (po lenjinovom "demokratskom centralizmu") i kritikujem ovde i ovde.

Najnoviji primer gde se ovo može videti je rasprava pred Vrhovnim sudom Amerike oko gej brakova (o kojoj sam pisao pre neki dan). Mnogi libertarijanci veruju da su gej brakovi opravdani na osnovu proste ideje slobode pojedinca, i da je bilo koja restrikcija tog prava protivustavna jer po njihovoj viziji Ustav predstavlja neku vrstu libertarijanske Biblije, posebno 14-amandman, sa svojim garancijama "jednake zaštite" slobode i vlasništva.Ali Ustav nije libertairjanska Biblija nego dokument koji drastično ograničava centralizaciju vlasti za potrebe bilo koje, pa i libertarijanske filozofije.

Ilya Shapiro sa Cato instituta je u tom sudskom sporu napisao sudski podnesak sa jednim pravnikom iz neke levičarske fondacije u kome se zajedno zalažu da Vrhovni sud proglasi bilo koju zabranu gej brakova na nivou država protivustavnom. Argument tog podneska najbolje sažima sledeći citat:

The constitutional case for marriage equality begins with the sweeping and universal text of the Fourteenth Amendment’s Equal Protection Clause, which guarantees “equal protection of the laws” to “any person.” Drafted in 1866 and ratified in 1868, the Clause wrote into the Constitution the ideal of equality first laid out in the Declaration of Independence. The text protects all persons from arbitrary and invidious class-based discrimination, whether black or white, man or woman, gay or straight, native-born or immigrant.

Jedini problem sa ovim nadahnutim citatom je što on predstavlja čistu fikciju: 14-i amandman nije štitio gej brakove, štaviše, on se nije odnosio ni na tako elementarna prava poput prava glasa, već samo na osnovne common-law garancije pravičnog sudskog postupka u slučaju optužbi za kriminal i prava na posedovanje svojine. Ja sam poslao email Shapirou tražeći objašnjenje gde on (kao pretpostavljeni "originalista") nalazi u tekstu 14-og amandmana ili ratifikacionim debatama opravdanje za svoj stav:

Dear Mr Shapiro
I am interested where in the text of the 14th amendment, or in the drafting or ratification debates you found any indication that the people who adopted it believed that "equal protection of the laws" could possibly mean "protection of homosexual marriage, imposed on states by the Supreme Court"? As you certainly know, 'sodomy' was illegal in many Southern states well into the 20th century, let alone homosexual marriage. Segregated schools were operating freely in Washington DC at the time of the drafting of the 14 amendment, and blacks' right to vote was not protected by it. Do you have any evidence that ANY of the framers of the amendment had ever thought that the equal protection clause pertained to homosexual marriage? Can you, please, provide me with one sentence, either in the text of the amendment, or in the drafting or ratification debates where homosexual marriage is mentioned ONCE, and mentioned in the context of the equal protection clause?

Ne treba ni naglašavati da odgovor do sada nisam dobio, niti ga očekujem (obavestiću vas ako ga dobijem). Ali, prava pouka svega ovoga je da libertarijanci u ovom slučaju jasno usvajaju doktrinu Living Constitution: Ustav ne znači ono što su oni koji su ga usvajali mislili da znači nego ono što bismo mi danas želeli da on znači, na osnovu našeg razumevanja šta bi koncepti  koji se u tekstu koriste trebalo da znače danas. To što bi se ljudi (abolicionisti i pobornici ropstva, liberali i konzervativci, pro-tržišni i intervencionisti) valjali od smeha na ideju da "jednaka zaštita zakona" znači "pravo na homoseksualne brakove" je irelevantno, jer nas nije briga šta su oni mislili nego šta mi mislimo i hoćemo. I želimo da Vrhovni sud bude Deda Mraz koji ispunjava naše želje. Čemu to vodi istorija 20ćog veka najbolje pokazuje - sve većoj i većoj centralizaciju kojom nikada nećemo rukovoditi i komandovati mi, nego ono koji ne vole slobodu pojedinca. U to se možete kladiti. Zašto bismo im olakšavali posao?


Bitcoin

Posle kiparske epizode naglo je došlo do rasta njegove vrednosti. Bitcoin je virtuelna valuta koju ne kontroliše niko. Umesto toga, emitovanje Bitcoina ograničeno je komplikovanim programom. Kao i kod zlata, svako može da iskopa novčiće, ali kopanje je naporno i neizvesno -- jedina je razlika što se posao ne obavlja fizički već kompjuterski. Program je postavljen tako da količina iskopanih Bitcoina raste po stalno opadajućoj stopi, dok se na kraju, za nekih stotinak godina, asimptotski ne približi konačnom nivou.

Za bliže objašnjenje Bitcoina i više o tekućim dešavanima pročešljajte Nedeljni komentar, a meni ceo fenomen postaje vrlo interesantan iz nekoliko razloga. 

Prvo, Bitcoin ima mnogo neprijatelja. Neprijatelji su pristalice državnog novca, jer je ovo privatni, decentralizovani novac, čije štampanje ne kontrolišu stručnjaci za monetarnu politiku već se obavlja po automatskom programu. Tokovi novca se teško kontrolišu i neke centralne banke su već "izrazile zabrinutost" zbog rastuće uloge ove valute.  

Ali, neprijatelji su i libertarijanski ekonomisti kojima je bliži zlatni standard. U njihovu viziju se ne uklapa to što Bitcoin očigledno nema pravu materijalnu vrednost. Bitcoin je nešto kao privatni fiat novac -- dosada neviđeni fenomen. Po njima tako nešto ne može da postoji i zato mu od samog početka predviđaju propast, ali ih bar za ovih par godina njegovog postojanja stvarnost demantuje.

Dalje, nastanak i dosadašnji uspeh Bitcoina se kosi sa bilo kojom postojećom teorijom i štaviše, za njegov uspeh gotovo da uopšte nema racionalnog objašnjenja. Najveća tajna slobodne razmene, bilo da je to tržište ili drugi oblici slobodne i dobrovoljne saradnje, je to što iz neorganizovane akcije slobodnih pojedinaca može doći do ishoda kojima se ne možemo unapred nadati, koji prevazilaze našu moć imaginacije i koje čak i ex post teško možemo racionalno objasniti. (To je Hayekova najvažnija ideja, a ne njegov libertarijanizam po sebi).

Bitcoin je izgledao a i dalje većini ekonomista i medija izgleda nemoguće, jer iako je njegova ponuda ograničena programom, tražnja za njim je stvar pukog verovanja. Kod zlata i srebra, tražnja postoji jer ti metali imaju i stvarnu vrednost. Kod državnog novca, tražnja postoji jer vam država kaže da morate da koristite taj novac, ali i svojim autoritetom garantuje da će svi ostali prihvatati taj novac. Kod Bitcoina vam niko ne garantuje ništa. Kako je to počelo da se koristi, kako su ljudi, posebno oni u početku, prihvatali da prodaju stvari za Bitcoine, ili da razmenjuju svoje evre i dolare za Bitcoine, meni uopšte nije jasno. Sada je lakše, valuta je donekle uspostavljena, više je prodavaca koji je prihvataju, znate da ima dovoljno onih koji je koriste i zato ima nekih osnova za verovanje da će se to nastaviti. Ali da je tako nešto moglo da počne, da nastane ni iz čega, je gotovo neshvatljivo.

Koja je budućnost Bitcoina?  Većina mu predviđa propast, ali već smo videli da ima neprijatelje sa obeju strana i obe imaju svoje razloge. Propast je pre svega moguća usled državne intervencije. Možda će tako nešto jednostavno biti zabranjeno i proganjano. Kad je američka Komisija za hartije od vrednosti mogla da ugasi jako korisnu onlajn kladionicu Intrade (čije smo kvote na razne događaje u svetu ovde često linkovali), navodno iz razloga finansijske sigurnosti, onda je vrlo moguće da i Bitcoin dođe na red.

Ali ekonomski gledano, sada kad je Bitcoin došao dovde, meni se čini da može još mnogo rasti.  Tačno je da tražnja za njim počiva na cikličnom verovanju, na verovanju svakog korisnika da će svi drugi nastaviti da primaju Bitcoin, ali: prvo, već nas je jednom iznanadilo da je Bitcoin samo na osnovu tog verovanja došao od nule do današnjih preko 100$ za Bitcoin. Drugo, ne zaboravite da ni ostale valute nisu baš toliko drugačije. Tražnja za državnim novcen se, bez obzira na državne garancije, dobrim delom zasniva na istoj slobodnoj veri da će i drugi prihvatati taj novac. Zlato ima materijalnu vrednost, ali ta vrednost, za industrijsku upotrebu ili nakit, je obično dosta manja od njegove sadašnje cene. Nisu se u poslenjih nekoliko godina industrijska upotreba i atraktivnost zlatnog nakita promenili, već su se promenila očekivanja vrednosti zlata, koja takođe zavise od vaše pretpostavke da će i ostali nastaviti da kupuju i drže zlato. 

Zato mislim da ekonomski Bitcoin više nema problem. Sa ovako ograničenom ponudom, a uz održanje sadašnje tražnje ili njen rast, njegove vrednost može i još mnogo da poraste. Mnogo realniji scenario raspada je panika posle najave država da će zabraniti njegovu upotrebu uz neki izgovor kao što su finansijska stabilnost ili sprečavanje pranja novca. Ali čak i ako se to dogodi ostaće fascinantno da je ovakva inicijativa uopšte uspela -- protivno zakonima slabašne ljudske logike.

Superheroji


Izašla danas lista sposobnih ljudi Srbije koje mogu samo da mrze oni što ih ne vole (Tarmi Rićmi, evergreen). Kažu vodi N.N. ekonomista iz Beograda, slabo poznat javnosti, a ponajmanje kao veliki patriota, srpski brend i tako dalje sa 1,6 miliona EUR p.a. A ja se pitam što li tu nema N.N. tenisera poreklom iz Beograda, osvedočenog rodoljuba.

Nemam ja ništa protiv toga da N.N. teniser iz Beograda bude N.N. knežev teniser, ja bih se isto tako ponašao, ali bih smanjio busanje u otečestvene grudi .

Verovali ili ne

Washington Post javlja:

"Obamina administracija podstiče banke da daju više stambenih kredita klijentima sa slabijom kreditnom sposobnošću."

Neka im je sa srećom.