Pages

11 January 2014

Reforme

Najveći deo stvari na kraju zavisi od javnog mnjenja, ali to ne znači da su pojedinci nemoćni. Ekonomske reforme su u 20. veku često bile plod napora posvećenih pojedinaca -- slučajevi Ludwiga Erharda, Johna Copperthwaita, Denga Hsjaopinga, Vaclava Klausa, Marta Lara svedoče da pojedinci mogu da naprave razliku. U Srbiji danas Radulović nema političku moć za sveobuhvatnije reforme, ali ako uspe samo i to što pokušava biće to veliki korak.

Ovo što se dešava poslednjih meseci podsetilo me je na jedan tekst poznatog čikaškog ekonomiste Harbergera pod nazivom: "Tajna uspeha -- nekoliko heroja". Harberger piše da ekonomske reforme najčešće nisu plod nužnih istorijskih procesa, već u praksi do njih dolazi usled akcije nekoliko odlučnih pojedinaca -- koje on naziva ekonomskim herojima.  I navodi brojne primere iz Južne Amerike koju je dobro poznavao.

Ako vam ovo o herojima zvuči preterano, možda se treba setiti italijanskih primera od pre 10-15 godina. Tada su Crvene brigade u razmaku od par godina ubile dvojicu italijanskih ekonomista, Marka Bjađija i Masima Dantonu. Obojica su radili kao savetnici Ministra za rad i tu se zamerili interesnim grupama. Nemojte zanemarivati dozu odlučnosti, upornosti i hrabrosti koja je potrebna za reforme.